Turska kinematrografija opčinjava me i fascinira već godinama. Stiže iz ove velike zemlje smještene između Europe i Azije svake godine nekoliko zaista dobrih filmova, a filozofska drama "Žicot" Zekija Demirkubuza bila je i turski kandidat za Oscara. Nije "Life" ušao u krug nominiranih, a prilično me iznenadio podatak da nikad niti jedan turski film nije zaslužio nominaciju dok su tek "Tri majmuna" najvećeg turskog filmaša svih vremena Nuria Bilge Ceylana ušle u uži krug. Kad sam već spomenuo Ceylana koji u svojim filmovima često inspiraciju pronalazi u djelima ruskog pisca Čehova, njegovog pet godina mlađeg kolegu Demirkubuza inspirira Dostojevski.
"Life" ili "Hayat" je tipični turski film, jasno je to od prve scene, a baš kao i Ceylan, i Demirkubuz si očito voli uzeti vremena jer traje njegov film dobra tri sata. Filozofska je to drama o moralu, a ponovno tu imamo sjajne likove i odlične glumce. Kompleksna je to i egzistencijalistička drama koja opet kao da problematizira turski duh i tursko društvo stješnjene između zapadne modernosti s jedne strane i tradicionalnosti i konzervativnosti istoka s druge strane. Društvu prepunom apsurda pa tako na početku u prvom planu imamo mladića Rizu (Burak Dakak) kojeg je nekoliko dana prije vjenčanja ostavila zaručnica. Odlučila je ona iz provincijskog mjesta u kojem žive pobjeći u Istanbul, a mladi pekar koji živi i radi s djedom, osjeća se podjednako tužno, bijesno, ali i osramoćeno.
Krenut će on tako za njom u Istanbul, a nakon nekog vremena fokus filma potpuno će se prebaciti na Hicran (Miray Daner), tu djevojku koja je odlučila pobjeći. Vrlo brzo postat će nam jasno zašto je ona pobjegla i da je brak koji je željela izbjeći zapravo bio dogovoren i da je Rizu prethodno vidjela tek nekoliko puta prije nego što su je njeni roditelji obećali tom mladiću. I priča se tu sjajno razvija iako je "Život" jedan od onih razgovornih, dubokih, kompleksnih filmova za koje treba imati strpljenja, a uvjerljiva je to i iznimno realistična drama koja propitkuje taj patrijarhalni sustav koji očigledno i dalje egzistira u Turskoj.
Kada se Hicran nakon epizode u Istambulu vrati kući svojim roditeljima, shvatit ćemo da oni i nisu presretni zbog toga. Pogotovo ne otac koji će je prebiti kao vola u kupusu, a shvatit ćemo da je ona svojim činom nanijela veliku sramotu cijeloj obitelji. A te sramote se može riješiti jedino tako da se što prije uda. Odvija se radnja ovog filma kroz duže vremenskog razdoblja, a film je to baš posebne poetike i stila kakav možemo pronaći gotovo isključivo u turskoj kinematografiji. Vidjet ćemo ovdje kako se život može razviti na nevjerojatan način, a unatoč tome što traje tri sata, "Život" je zaista zanimljiv, životan i pametan film koji donosi sjajan uvid u tursko društvo.
Primjedbe
Objavi komentar