Argentinski dvojac Gaston Duprat i Mariano Cohn proslavili su se stiliziranim satirama, humornim drama u kojima su likovi najčešće bili pripadnici kulturnih elita. Bilo da su to pisci (El ciudadano ilustre), slikari (Mi obra maestra) ili glumci (Competencia Official). Krenuli su oni još krajem devedesetih na televiziji, a nakon uspjeha s filmom odlučili su se vratiti TV-u i snimili su seriju u kojoj su uspjeli angažirati do sada i najveću zvijezdu. Iako su u "Competencia Official" nastupili Antonio Banderas i Penelope Cruz ipak se ne mogu oni mjeriti s Robertom De Nirom koji ima malu, ali pokazat će se važnu ulogu u petodjelnoj mini-seriji koju bismo preveli kao "Ništa".
Manuel Tamayo Prats (legendarni argentinski glumac Luis Brandoni) je legenda Buenos Airesa. Ima on već blizu osamdeset godina, a slavni je on gurman i food critic koji je čitav život živio luksuzno, na visokoj nozi. I dalje taj stari bonvivan pokušava održati takav životni stil i obilazi on restorane Buenos Airesa i obično besplatno jede u njima da bi onda nerijetko žestoko kritizirao hranu koja mu je servirana. Iako je Manuel već u ozbiljnim godinama, ponaša se on gotovo na razini djeteta, kao da nikada nije odrastao i kao da nikada nije morao ni o čemu brinuti. Očigledno je on razmaženi, cinični i egoistični snob, no sve kao da će se za njega početi raspadati kada iznenada umre njegova dugogodišnja kućepaziteljica.
Manuelovu životnu priču kao narator nam iznosi Vincent Parisi (De Niro), slavni američki pisac i dvostruki dobitnik Pullitzerove nagrade koji je još osamdesetih prilikom posjeta Buenos Airesa upoznao Argentinca i od tada su prijatelji. Na kraju će se Parisi ponovno zaputiti u Buenos Aires kako bi pomogao prijatelju u nevolji. Jer ne samo da je Manuel ostao bez kućne pomoćnice koja se o njemu brinula kao što se mama brine za šestogodišnje dijete, očigledno je da su mu i novčane zalihe na izmaku i pitanje je hoće li on moći nastaviti sa životom na visokoj nozi. Iako su mi filmovi ovog argentinskog dvojca bili iznimno dobri (posebno briljantni "El ciudadano ilustre), ostala mi je "Nada" nekako nedorečeno, dosta slabije, no opet šarmantno, simpatično i dopadljivo.
Primjedbe
Objavi komentar