Rachel Morrison prva je žena ikada nominirana za Oscara za najbolju snimateljicu, a po scenariju uglednog američkog filmaša Barrya Jenkinsa (Moonlight) snimila je ona i svoj redateljski prvijenac. "The Fire Inside" je premijerno prikazan na festivalu u Torontu, a kvalitetna je to biografska sportska drama o prvoj američkoj osvajačici olimpijske zlatne medalje u boksu. Doduše, nitko prije Claresse "T-Rex" Shields to i nije mogao učiniti pošto je ženski boks olimpijski sport postao tek 2012. godine na olimpijadi u Londonu. I nije "The Fire Inside" klasična sportska drama u kojoj je samo ispunjenje natjecateljskih snova vrhunac filma, već će tek tada još uvijek maloljetna boksačica shvatiti da ono što je postigla znači jako malo. Ili joj se barem tako čini.
Claressu upoznajemo u uvodnim scenama kao djevojčicu od kojih desetak godina koja je slučajno zalutala u boksačku dvoranu u Flintu. Taj grad u Michiganu nekoć je bio poznat po moćnoj automobilskoj industriji, no kao i dobar dio tog područja izmještanjem poslova u Aziju, industrija je počela propadati, ljudi su ostajali bez posla, a tim mjestima su zavladali siromaštvo i kriminal. Boksački trener i sam nekoć talentirani boksač Jason Crutchfield (Brian Tree Henry) u toj sitnoj djevojčici kratkih ruku vidjet će nešto i uzet će je pod svoje iako nikad prije nije trenirao boksačice, a šest, sedam godina kasnije vidimo Claressu (Ryan Destiny) kao talentiranu boksačicu koja se priprema za izlučne američke kvalifikacije za olimpijadu u Londonu.
Nada se ta bijesna djevojka da bi svojim uspjehom mogla obitelj izvući iz siromaštva jer živi ona s bratom, sestrom i mamom ovisnicom o cracku koja u kuću stalno dovodi nekakve klošare dok joj je otac u zatvoru. Gotovo pa je to tipična filmska afroamerička obitelj osuđena na propast, bijedu, droge i kriminal, a tim će i razočaranje za Claressu biti i veće kada shvati da njen sportski uspjeh i ne znači mnogo. I dok njeni kolege iz američke olimpijske reprezentacije nakon uspjeha u Londonu dobivaju lukrativne sponzorske ugovore, na nju kao da su vrlo brzo sve zaboravili. Tako da će se ova mlada sportašica naći u dvojbi - nastaviti s mukotrpnim treninzima i daljnjim odricanjem u nadi da će se nešto promijeniti ili ostaviti sve.
Jedan od najjačih aduta ovog filma je što to nije tipična generička gotovo pa wikipedijska biografija, već zaista imamo dojam da tu pratimo priču o stvarnim ljudima sa stvarnim emocijama. U prvom planu je i odnos Claresse i trenera, pravog pozitivca koji je također žrtvovao mnogo kako bi njegova štićenica postigla sportski uspjeh. Čovjeka koji u njoj dijelom vidi i sebe i ne želi da ona ponovi njegove pogreške. Shvaćamo i njeno razočaranje jednom kad shvati da nema sponzora i da ona gotovo nikoga ne zanima i koliko je povrijeđena i bijesna zbog činjenice da se u muškom boksu tada vrte milijuni, a ženski boks gotovo nikoga i ne zamima. Sjajno je i snimljen film, ne samo boksačke sekvence, već i sam Flint igra tu vrlo bitnu ulogu jer život u takvom mjestu ne samo da je oblikovao Claressu, nego će ona barem nakratko vratiti ponos tim razočaranim i bijednim ljudima.
Primjedbe
Objavi komentar