Popularno je u zadnje vrijeme snimati filmove o sudbini američkih indijanaca. I nerijetko su to bili dobri filmovi ili serije, no nažalost "Frybread Face and Me" izvjesnog Billya Luthera ne spada među njih. A Luther ne samo da je i sam indijanac, već piše na Wikipediji da se čovjek deklarira kao homoseksualac, a već ta je kombinacija danas očito sasvim dovoljna da ga se u Americi slavi kao svježi, novi glas. Potpuno mi je nebitna nečija nacionalost, religijska pripadnost ili seksualne preferencije, no malo me već živcira to izdrkavanje i forsiranje priča koje snimaju bilo kakve manjine po tom pitanju pa se slini nad svačim što snime pa makar to bilo bezveze.
A ovo je jedan prilično slabašan film, sladunjavi coming-of-age u kojem očito ima nešto autobiografskog. Radnja se tu odvija 1995. godine kada je 12-godišnji dječak iz San Diega koji je porijeklom indijanac iz plemena Navajo poslan k preko ljeta baki u rezervat u Arizoni. Baka ima ranč i uopće ne priča engleski, a živi ondje i brojna Bennyeva rodbina koja za razliku od njegove majke nikad nije napustila te pasivne dijelove. Taj pomalo feminizirani dječak koji se igra s lutkicama ujedno je i narator priče, ali u trenucima kada je već odrastao, a u početku i nije oduševljen što je završio u rezervatu. Posebno će ga pogoditi kad shvati da je k baki koju nikad prije nije vidio poslan jer mu se roditelji razvode, a tog uopće nije bio svjestan.
No, kako to već ide u takvim sladunjavim coming-of-age filmovima, počet će se Benny upoznavati sa svojim korijenima, učiti o indijanskoj kulturi i spoznati tko je zapravo on. Shvatit će da su San Diego u kojem živi i rezervat dva posve različita svijeta, a posebno će se on tamo zbližiti s debeljuškastom sestričnom Fry. Doduše, neće to biti odmah od početka jer Fry će na pridošlog bratića gledati kao na beskorisnog pošto ne zna čuvati ovce i ne govori Navajo jezik. Ipak, s vremenom će se među to dvoje gotovo pa crnih ovaca razviti nježno prijateljstvo, razumijevanje i bliskost.
Primjedbe
Objavi komentar