Poklopilo se tako da sam prije drugog (Krugovi) imao priliku pogledati treći (Blagine lekcije) film iz neformalne trilogije Stefana Komandareva o društvenim problemima u Bugarskoj započete još 2017. sa sjajnim "Posoki". Svejedno, riječ je o tri zasebna filma koji problematiziraju život u modernom bugarskom društvu koje se i dalje traži nakon tranzicije pa tako u "Rounds" pratimo jednu noć na ulicama Sofije i to iz perspektive nekoliko parova policijskih službenika. I to ne bilo koju noć, već noć uoči 10. studenog 2019. godine kada je Bugarska obilježila puna tri desetljeća od pada komunizma. Taj datum nije Komandarev odabrao slučajno jer bugarsko društvo se i dalje bori s problemima koji su dijelom proizašli iz bivšeg sistema, ali i pokazuje kako ljudi kao ljudi i nisu puno napredovali u tih trideset godina demokracije.
I dok su u prethodnom filmu taksisti bili ti uz koje smo promatrali kako izgleda život u bugarskoj metropoli, sada su to policajci. A ti policajci su pravi presjek društva jer među tri para odnosno ukupno šest glavnih likova kao da se zrcali cijelo bugarsko društvo. Svi oni u jednom trenutku će se susresti s truplom čovjeka kojeg je netko samo bacio uz željezničku prugu, no svi oni postupit će jednako i prebaciti tijelo nekoliko metara dalje kako bi ono postalo problem policajaca iz druge policijske postaje koji ondje imaju nadležnost. Natrpao je Komandarev u "V krag" gotovo sve stereotipe na koje pomislimo kad nam na pamet padne Bugarska pa se obrađuju tu teme poput korupcije i lopovluka, nesposobnosti i potkapacitiranosti službi poput policije, krijumčarenja ljudi, ilegalne imigracije, iskorištavanja moći i potpunog beznađa da će se situacija promijeniti na bolje.
Premda su "Krugovi" ipak najslabiji dio cijele trilogije, svejedno je to zanimljiva krimi drama u kojoj Komandarev dramatičnu situaciju povremeno razbija humorom. Poput trenutaka kada jedan policijski auto ostaje bez goriva pa ga momci u plavom moraju gurati sve dok se ne sjete kako u bunkeru imaju kanistar s gorivom koji su zaplijenili tipu koji je prijetio da će se samozapaliti. Ili kada na groblju uhvate cigiće kako s nadgrobnih spomenika skidaju bakrena slova s imenima pokojnika pa ih ipak odluče pustiti ako do jutra sva slova vrate na svoje mjesto, no problem je što niti jedan do tih cigića ne zna čitati. Likovi su zanimljivi i svi imaju neke svoje priče, a snimljeno je to u klasičnom naturalističkom stilu kamerom iz ruke.
Primjedbe
Objavi komentar