Drama o odrastanju mladog delinkventa iz Pariza, smatra se filmom kojim je započeo francuski novi val. Nakon što se prethodno kao mladić zaposlio kao filmski kritičar u filmskom magazinu Cahiers du Cinema, Francois Truffaut je bio prvi od te ekipe koji je odlučio prijeći s riječi na djela. Snimio je on film koji je dijelom i autobiografska drama i lik glavnog protagonista, dječaka Antoinea Doinela zapravo je neka vrsta njegovog alter-ega. Truffautov životni put bio je jako zanimljiv jer već kao 14-godišnjak odlučio je on napustiti školu i to nakon što je prethodno zbog neposluha izbačen iz više škola.
Odlučio se potom Truffaut samoškolovati i to na način da će svakog tjedna pročitati tri knjige i svakog dana pogledati tri filma jer je već tada, na samom kraju II svjetskog rata postao zaluđen filmom. I premda nikada nije završio školu, Truffaut se vrlo brzo prometnuo u jednog od najvažnijih francuskih filmaša, ali i u jednog od najvećih autoriteta u svijetu filma. Erudita koji je već kao mladić u ranim dvadesetima žestoko kritizirao uglavnom sve klasične filmove koji su se pedesetih snimali u Francuskoj, a kada je dobio šansu da i sam snimi film, sve je praktički preko noći okrenuo za 180 stupnjeva. Truffautu je u tadašnjem francuskom filmu smetalo što je sve gotovo jednako i što su redatelji izgubili moć i važnost pa je to odlučio promijeniti.
Za njega i za cijeli francuski novi val redatelj je autor koji mora imati glavnu riječ pri nastanku filma i njegova mora biti zadnja, a to će se itekako vidjeti u najpoznatijem filmskom modernističkom pokretu. Osim što je "400 Blows" zanimljiva karakterna studija mladog otpadnika, neshvaćenog delinkventa koji se ne može nigdje prilagoditi, film je to koji problematizira nepravdu s kojom su tada bili suočeni slični mladi delinkventi u Francuskoj. Većina onih koji su tada u toj ranoj dobi označeni kao prijestupnici i probisvijeti, uglavnom se kasnije nisu uspjeli izvući iz gliba i završavali bi jako loše. Pun je Truffaut suosjećanja za svog protagonista jer gotovo sve je i sam prošao i jako dobro mu je bilo poznato što radi.
Djeluje to podjednako realistično i eksperimentalno, što će i kasnije biti odlika francuskog novog vala, a zanimljivo je kako se liku Antoinea Doinela kasnije još nekoliko puta vraćao. Ulogu mladog delinkventa povjerio je tada 14-godišnjem Jean-Pierreu Leaudu koji je i kasnije glumio u mnogim Truffautovim filmovima, a Doinela je u kasnijim filmovima igrao i kao mladića i kao odraslog čovjeka. Da nije Truffaut prerano umro sa samo 52 godine, možda bismo Doinelove pustolovine pratili i u kasnijoj životnoj dobi, a zanimljivo je kako su Truffaut i Claude Chabrol osmislili priču i za drugi kanonski novovalni film, "Breathless" kolege mu iz Cahiers du cinema, Jean-Luc Godarda.
Primjedbe
Objavi komentar