Novozelandski filmaš James Ashcroft (također solidni "Coming Home in the Dark") je radnju svog psihološkog trilera s minimalnim elementima horora odlučio smjestiti u dom za stare i bolesne. Nije to baš očekivano mjesto za horor iako već sama pomisao da je to mjesto u kojem bismo jednog dana mogli završiti izaziva nelagodu pa i jezu. U jednom takvom domu je završio sudac Stefan Mortensen (Geoffrey Rush) koji je doživio težak moždani udar baš za vrijeme jednog sudskog postupka. I dok mu se nakon nekog vremena mozak donekle oporavio, i dalje je on teško pokretan i vrijeme uglavnom provodi u kolicima, no svejedno ovaj pomalo tašti i prilično tvrdoglavi djedica vjeruje da će uskoro otići kući.
Čak ga vrijeđa pomisao da je bačen ondje sa starcima koji su teško ili psihički i fizički bolesni, a za cimera je dobio nekadašnju ragbi zvijezdu Tonya (George Henare). Tog nesretnog i bolesnog starca svake noći terorizira drugi pacijent Dave Crealy (zaista jezivi John Lithgow), bolesnik koji je osoblje nekako uvjerio da je bezopasan prikazujući svoje psihofizičko stanje lošijim nego što je. Da situacija bude apsurdnija, on druge pacijente terorizira terapijskom lutkom za ruku koju je nazvao Jenny Pen i sve ostale tjera da se podčine njenim pravilima. Kada mu se Stefan pokuša suprotstaviti, Crealy će ga uzeti na pik, a da sve bude gore, osoblje će misliti da se staro gunđalo bezveze žali i lažno optužuje psihički bolesnog starca.
Nitko ni ne pomišlja da je on baš bolesni stari sadist za kojeg ćemo vrlo brzo shvatiti da je sve samo ne bezazlen. Bio je "The Rule of Jenny Pen" pomalo bizaran, ali efektan horor, nelagodan, jeziv i pogotovo klaustrofobičan jer svi ti nesretnici su zaključani ondje i ne smiju nigdje van. Iako je priča dosta apsurdna, sve se to nadoknađuje kvalitetnim izvedbama veterana Rusha, pogotovo Lithgowa koji je baš jeziv kao zli stari sadist kojem kao da je jedina životna misija teroriziranje ostalih korisnika doma. Ipak, ono što najviše plaši kod Ashcroftovog filma je činjenica da ono što vidimo uopće ne djeluje tako nemoguće i ako već jednog dana i završimo na sličnom mjestu, ostaje nam se nadati da ondje neće biti nekakvog Davea Crealya.
Primjedbe
Objavi komentar