Dok u Hrvatskoj i dalje možeš očekivati da te netko priupita gdje si bio 1991. godine, za starije stanovnika grada u Kaliforniji Oaklanda vječno je pitanje bilo gdje si bio u noći 10. svibnja 1987. godine. Bilo je to vrijeme prije nego što je na scenu stupila generacija košarkaškog kluba Golden State Warriorsa predvođena Stephenom Curryem koja je osvojila nekoliko naslova prvaka NBA lige. Bili su u to vrijeme Warriorsi, rekli bi Amerikanci "Shitty Club" odnosno osrednji klub za koji je već sam ulazak u doigravanje bio uspjeh. A te noći Warrorsi su na krilima nevjerojatnog Sleepya Floyda i njegovih 29 koševa u zadnjoj četvrtini pobijedili moćne Lakerse predvođene Magicom Johnsonom. Iako su ispali u doigravanju ta se utakmica smatra mitskom, a Floydovih 29 koševa i dalje je rekord po broju postignutih pogodaka u jednoj četvrtini doigravanju.
Upravo će Floyd postati jedan od junaka akcijsko - krimi - komedijsko - fantazijske antologije dvojca Anna Boden - Ryan Fleck (Half Nelson, Sugar, It's Kind of Funny Story, Mississippi Grind, Captain Marvel) koju je Fleck osmislio motiviran vlastitim odrastanjem u Oaklandu osamdesetih. Kako je riječ o noći u kojoj se doslovno dogodilo čudo, tako je te noći očito sve bilo moguće u ovom gradu na sjeveru Kalifornije što ćemo vidjeti i u četiri rubno povezane priče. Narator filma je oaklandski reper Too Short po čijoj je pjesmi "Freaky Tales" film dobio i ime, a zabavan je to omnibus smješten na rub pa i preko ruba fantazije sastavljen od mitova i urbanih legendi.
Vizualno i stilski to djeluje gotovo stripovski, na tragu "Sin Citya", samo što ovdje imao i neke stvarne ljude i stvarna mjesta, no prije bi se to moglo opisati kao neke bizarro, fantazijske verzije i ljudi i mjesta. Jer ne samo da je Floyd tu lik kojeg je odglumio Jay Ellis, već će se i pravi Floyd tu pojaviti u pravom trenutku, baš kao što je reper Simba odglumio mladog Too Shorta u jednoj priči u kojoj imamo jedan od onih reperskih okršaja. Pojavljuju se tu i brojni poznati glumci, poput Pedra Pascala i Bena Mendelsohna, ali i Toma Hanksa koji također ima malu, ali nevjerojatno zabavnu ulogu vlasnika videoteke koji Pascalovom liku preporučuje najbolje filmove u kojima su davidi dobili golijate.
I vizualno i stilski to djeluje kao da je snimljeno osamdesetih, a i estetski sam imao dojam kao da je riječ o jednom od onih filmova koji bi se mogli posuditi u videotekama u to vrijeme. Film je to koji ne treba shvaćati previše ozbiljno, a igraju "Freaky Tales" na nostalgiju i zabavno je to putovanje u prošlost, ali ne stvarnu prošlost, već prošlost koja je plod sjećanja i fantazije. U prvom segmentu pratimo tako okršaj mladih punkera koji se pokušavaju oduprijeti stalnim napadima i provokacijama neonacista, a u drugom će dvije mlade reperice imati premijerni nastup i to uz lokalnu legendu. U trećoj je Pascal sredovječni utjerivač dugova čiji posljednji posao neće proteći po planu, a u četvrtoj i posljednjoj imamo Floyda kao samuraja spremnog na osvetu. Važan lik je tu i rasistički korumpirani policajac (Mendelsohn) koji se provlači kroz sva četiri segmenta, a definitivno je "Freaky Tales" film s potencijalom za kultni status.
Primjedbe
Objavi komentar