Početkom šezdesetih Francuz Alain Delon se prometnuo u najveću europsku filmsku zvijezdu, u pravog seks simbola pa i ne treba čuditi da je Hollywood pokušao to iskoristiti. Upravo je "Once a Thief" trebao biti film koji će od Delona napraviti zvijezdu s obje strane Atlantika, no to se na kraju nije dogodilo i francuski ljepotan ubrzo se vratio u Europu i nastavio uglavnom glumiti u europskim filmovima. Ralph Nelson je na kraju snimio dosta čudnu krimi melodramu u kojoj kao da je pokušavao kombinirati klasični američki film noir s modernističkim francuskim novovalnim stilom. Taj filmski mutant baš i nije do kraja profunkcionirao, a već nakon nekoliko godina Delon se vratio kući kako bi snimio neke od svojih najboljih filmova.
Delon je ovdje bivši kriminalac Eddie Pedak koji pokušava u San Franciscu voditi normalni žicot sa suprugom Kristine (Ann-Margret) i kćeri. No, neće to ići samo tako lako jer policijski istražitelj Mike Vido (Van Heflin) godinama se pokušava osvetiti Eddieu, a kada se dogodi oružana pljačka, on će mu odmah pokušati smjestiti. Da situacija bude gora, u Eddievom životu iznenada će se pojaviti i njegov stariji brat Walter (Jack Palance), ozbiljni kriminalac koji će ga ponovno pokušati uvući u sve te sumnjive rabote. Pogotovo jer će Eddie ubrzo ostati bez posla i to zahvaljujući optužbama istražitelja koji će se svim silama truditi podmetnuti dokaze i istragu odvesti u njegovom smjeru.
Bio je "Once a Thief" još jedna u nizu varijacija na temu priča o ljudima koji kao da su u nekom limbu između kriminala i normalnog, prosječnog, civilnog života. Ljudi koji imaju kriminalne tendencije i kriminalnu prošlost, ali žele se promijeniti i trude se ostati na pravom putu, no sve kao da se urotilo protiv njih i ne dopušta im da se nešto takvo ostvari. Od početka nam je jasno kako je Eddie jedan od likova osuđen na propast, a iako nije to snimljeno u klasičnom old school hollywoodskom stilu, nije to ni tipični izdanak novog Hollywooda koji će doći tek koju godinu kasnije. Očito je da se ni Delon nije uklopio u taj američki stil i puno je on bolji, uvjerljiviviji i karizmatičniji u europskim filmovima.
Primjedbe
Objavi komentar