Nakon što se činilo da se Steven Soderbergh vratio u formu, snimio je on gotovo pa eksperimentalnu kombinaciju trilera, horora i drame. "Presence" ne samo da je film o duhovima i kući koju opsjedaju, već je Soderbergh po scenariju svog čestog suradnika Davida Koeppa odlučio snimiti film iz perspektive duha. Od početka do kraja kamera je tu jako neobična, stalno je u pokretu i kao da prati likove konstantno po kući i doprinosi zbunjujućem ugođaju. No, takva kamera i taj način snimanja bili su mi ne samo iritantni, već i zamorni, a ni priča tu nije bila nešto posebno originalna ili zanimljiva da bi nadoknadila taj minus.
Iako ćemo do kraja shvatiti da priča tu ima smisla i da je zapravo prilično uznemirujuća, ta čudnovata kamera me do tada toliko izmorila i iživcirala da sam već digao ruke od filma. Djeluje zbog te kamere od početka "Prisutnost" nelagodno, čak i jezivo, a odmah u početku u tu praznu kuću doseljavaju Chris (Chris Sullivan) i Rebecca (Lucy Liu) s dvoje djece tinejdžera, starijim i prilično bahatim Tylerom (Eddy Maday) i Chloe (Callina Liang) čija je prijateljica nedavno počinila samoubojstvo. Upravo će Chloe prva posumnjati da se u kući nalazi duh i to duh njezine prijateljice, a čini se kao da to nije jedan od onih tipičnih filmskih duhova koji proganja stanovnike kuće, već kao da će se on postaviti kao svojevrsni zaštitnik Chloe.
Do kraja ćemo shvatiti da će duh imati puno posla, a da ne spoilam previše, može se i na prisutnost duha ovdje gledati i kao na svojevrsnu metaforu. Soderbergh je oduvijek volio eksperimentirati i s tehnikama i sa stilovima, a ovaj puta se potpuno zaigrao i razigrao. Ponovno je on snimio jedan nevjerojatno ekonomičan film u vrlo kratkom roku, a iako mi "Presence" nije uopće sjeo, sviđa mi se kod Soderbergha što kod njega nema previše mudrovanja. Tako ni ovaj film on ne razvlači nepotrebno iako se i ovih osamdesetak minuta čini pomalo previše, a premijeru je "Presence" imao na festivalu u Sundanceu.
Primjedbe
Objavi komentar