Nicolas Cage ponovno je otpustio sve kočnice u nadrealističnom crnohumornom psihološkom trileru Irca Lorcana Finnegana. I ranijim filmovima (Without Name, Vivarium) Finnegan se predstavio kao autor koji voli zaglaviti u psihodeliju i nadrealizam, a "Surfer" mu je do sada najbolji i najluđi film. Ponovno je to niskobudžetni indie film koji je za razliku od svoje Irske sada snimio u Australiji, a Cageovog bezimenog surfera u početku upoznajemo kao poslovnog čovjeka koji je čvrsto odlučio kupiti kuću u kojoj je odrastao iznad prekrasnog australskog zaljeva. Rješava on zadnje detalje oko financiranja kuće i dolazi na plažu sa sinom s kojim očigledno baš i nije u kontaktu.
Želi on da njih dvojica zajedno zaplove na valovima, no na plaži će ih dočekati banda lokalnih surfera koji ne dopuštaju nikome tko nije član njihove ekipe da se približi plaži. "Ne živiš ovdje, ne surfaš ovdje", hladno će mu odgovoriti vođa bande Scally (Julian McMahon), a želja da zajaše valovima na toj plaži pretvorit će se u suludu opsesiju za Cagea koja će ga odvesti u potpuno ludilo. Samo što nije Božić, a to znači da je na jugoistoku Australije vrhunac ljeta pa je i fotografija takva, osunčana, blještava. Sunce prži pa će i ono utjecati na Cageovo psihičko stanje.
Ugođaj je tu gotovo pa westernovski, takva je i muzika, jer imamo tu okrutne siledžije koji teroriziraju sve i nitko im ništa ne može, a ta rajska plaža kao da je metafora za nešto nedostižno, neuhvatljivo. Finnegan je svjesno angažirao Cagea za ulogu Surfera i pustio ga da divlja i ludira se samo onako kako on zna, a to ludilo ovdje itekako funkcionira. Pretvorit će se "The Surfer" u teško opisivo luđaštvo koje će se prema kraju pretvarati u tripoznu psihodeliju gotovo na tragu "Straha i prijezira u Las Vegasu". Od početka nam je jasno da je Cageov lik nekako na rubu, a sve ono što će doživjeti pogurat će ga preko tog ruba. U suludom zapletu on će se u samo nekoliko dana pretvoriti u klošara čiji je život potpuni pakao ili se barem tako čini u potpuno psihodeličnoj drugoj polovici filma u kojoj će Surfer ipak dobiti priliku.
On jednostavno ne želi napustiti parking iznad plaže i smišlja kako se osvetiti bandi surfera koja sve više nalikuje na kult koji predvodi taj gotovo pa guru Scally. Ostat će Surfer doslovno bez svega, a praktički svi koje susretne će ga prcati u mozak pa će se nakon nekog vremena i on, kao i mi skupa s njim, početi pitati tko je zapravo on i što je stvarnost, a što plod halucinacija izazvanih glađu, žeđu, vrućinom i svim ostalim. Propast će on tako da će piti vodu iz lokvi na cesti, tražiti hranu po kantama smeća, a to njegovo očajno stanje djeluje potpuno urnebesno i već sada se može reći da je "Surfer" jedan od najluđih, ali i najzabavnijih filmova godine.
Primjedbe
Objavi komentar