Noah Hawley je već sa serijom "Fargo" pokazao da od sjajnog filmskog predloška zna napraviti podjednako izvrsnu seriju, a to je potvrdio i s "Alien: Earth". Ovo je nešto najbolje iz "Alien" univerzuma još otkako su ga se pustili Ridley Scott i James Cameron. Malo je reći da me ova osmodijelna mini serija oduševila, dijelom i zato što to nije još jedan od pukih pokušaja kopiranja i recikliranja jednog te istog sadržaja o čemu smo uglavnom svjedočili u svim tim silnim nastavcima, remakeovima, rebootovima i kako se sve to ne naziva kada se cijedi već iscijeđeni iscjedak.
"Alien: Earth" je serija koja budućnost zamišlja na prilično zastrašujući način, a ono što najviše plaši je spoznaja da sve to i ne izgleda više tako nemoguće i nevjerojatno. I u toj distopijskoj high-tech budućnosti najveća čudovišta zapravo i nisu stvorovi koji će stići iz dalekih zakutaka svemira, već su to ljudi. Ako se ne varam, Hawley je radnju serije smjestio između vremena "Prometheusa" i "Alien: Covenant" kojima je Scott u proteklom desetljeću oživio svoje remek-djelo i originalnog filma iz 1979. godine. Preciznije, u 2120. godini smo i sve ono od čega danas strahujemo da bi nas moglo čekati u budućnosti se obistinilo. Demokracija očito nije funkcionirala ili su ljudi barem u to uvjereni pa se pet tehnoloških korporacija ponudilo da će one riješiti problem.
.png)
A korporacije kojima su na čelu tech-moguli koji više nisu milijarderi ili bilijarderi, već trilijarderi, riješile su ga tako da su preuzele kontrolu nad cijelim poznatim svemirom te se i dalje natječu koja će imati najveći utjecaj i moć. Između njih je u tijeku utrka u tehnologijama koje bi trebale dovesti do besmrtnosti, a kandidati su kiborzi odnosno unaprijeđeni ljudi, synthovi odnosno potpuno umjetna stvorenja i hibridi odnosno stvorovi sa sintetičkim tijelima i ugrađenom ljudskom svijesti. Ovo posljednje je zapravo najnovija, eksperimentalna tehnologija koju će isprobati jedan od tih tech-mogula Boy Kavalier (Samuel Blenkin). On će svijest nekolicine djece koja su u terminalnim fazama bolesti preseliti u sintetička tijela odraslih osoba, a među njima je i sintetička figura koja se naziva Wendy (Sydney Chandler).
Izgleda ona kao stvarna mlada žena, baš kao i ostatak tog društva, a njima upravlja enigmatični Kirsh (Timothy Oliphant s kričavo zblajhanom kosom) koji je zapravo nekakav kiborg (ili synth, tko će to više znati). Za to vrijeme negdje u svemiru se nalazi svemirski brod u vlasništvu konkurentske korporacije, dobro nam poznate Weyland-Yutani koja se prvi puta izričito spominje u Cameronovom "Aliens" iz 1986. godine. Njihov je zadatak na Zemlju (koja zapravo uopće više ne nalikuje na Zemlju koju poznajemo) dopremiti više vrsta uhvaćenih stvorenja iz dubokog svemira, a naravno da se među tim ulovom nalazi nekoliko mladunaca dobro nam poznatog Xenomorpha.
No, u toj letjelici će se dogoditi nešto što se i obično događa u filmovima iz "Alien" franšize, samo što će se ona ubrzo strovaliti na zemlju u čemu će pripomoći kiborg Morrow (Babou Ceesay) čije intencije ćemo do kraja upoznati. Situacija će ubrzo nalikovati na onu kada iz zoološkog vrta pobjegnu životinje, samo što su ove životinje ili bolje rečeno stvorenja nešto potpuno nepoznato svima, a ispostavit će se da je posrnuli brod ta stvorenja skupljao zbog istraživanja. Kad se već natječu u svemu, naravno da će se te moćne korporacije natjecati i u tome tko će uspjeti ukrotiti te stvorove iz mračnih kutova svemira i iskoristiti ih za učvršćivanje moći, no lako je za pogoditi da to baš i ne ide tako lako.
.png)
Da situacija bude zanimljivija, brod će se srušiti baš na mjesto koje se nalazi pod kontrolom Kavalierove korporacije, a na mjestu nesreće će se naći i mladi bolničar Joe Hermit (Alex Lawther). On je zapravo brat bolesne djevojčice koja je preseljena u Wendy, a njegova misija će zapravo postati pokušaj spašavanja sestre ili onog što je od nje ostalo iz ralja korporacije čija je ona sada faktički vlasništvo. I briljantna je to serija, do početka do kraja, a imamo tu negdje u sredini i jednu epizodu koja je čisti hommage Scottovom "Alienu" u kojoj ćemo saznati što je prethodilo padu tog svemirskog broda. Vizualno to djeluje impresivno, stvorovi koji su stigli na Zemlju su užasavajući, a tu je i dobri, stari Xenomorph kojeg će na kraju ukrotiti netko kome smo se najmanje nadali.
Jedan od razloga zašto me praktički na prvu "kupila" ova serija je i sjajan izbor muzike pa tako svaka epizoda završava s nekom izvanrednom pjesmom (recimo prva epizoda završava sa Toolovom "Stinkfist", a imamo i Black Sabbath, Metallicu Jane's Addiction, Queens of the Stone Age, Pearl Jam, Smashing Pumpkins, Godsmack... uglavnom da sam ja birao soundtrack ne bih tako dobro pogodio). No, ono što me najviše oduševilo je način na koji je Hawley tu spojio klasičnu aliensku temu s nekim filozofskim pa i praktičnim pitanjima o tome što nam donosi budućnost. Prva je naravno ta moralna dilema o nečemu što se naziva transhumanizam i što danas još zvuči kao znanstvena fantastika, no u svijetu koji Hawley zamišlja moral i etika su odavno prestali biti bitne kategorije.
Tako smo tu došli do zastrašujućeg razvoja tehnologije koja omogućava selidbu ljudske svijesti odnosno dječje svijesti u sintetičko tijelo. Ta bića potom postaju vlasništvo korporacije koja ih je stvorila i ona ih koristi za neke svoje interese, no mogu li takva stvorenja imati emocije, intelekt i empatiju poput ljudi ili će se sve to pokušati izbrisati. Kako se priča razvija, tako ova serija postaje sve bolja, a do kraja mi je više puta kroz glavu prolazilo pitanje tko su tu zapravo veća čudovišta. Ti jezivi stvorovi iz svemira ili ljudi koji su ih odlučili dopremiti na Zemlju i žele steći kontrolu nad njima unatoč tome što su itekako svjesni svih opasnosti koja s njima dolaze. "Alien: Earth" je briljantna serija koja je isporučila i puno više nego što sam uopće mogao i pretpostaviti.
Primjedbe
Objavi komentar