Vječna je fama da je Yoko Ono, supruga Johna Lennona bila odgovorna za raspad prvog superbenda u povijesti, The Beatlesa. Škotski filmaš Kevin Macdonald koji je prethodno podjednako uspješan bio i u dokumentarcima (One Day in September, Touching the Void, Marley) i igranim filmovima (The Last King of Scotland, State of Play, Mauritanian) snimio je dokumentarac o životu slavnog para u njujorškom Greenwich Villageu početkom sedamdesetih. Sastavljen je "One to One: John & Yoko" isključivo od arhivskih snimki tog vremena, a cijela priča vrti se oko humanitarnog koncerta Johna i Yoko u Madison Square Garden u u ljeto 1972. godine, što je bio i jedini cjelovečernji Lennonov koncert nakon raspada Beatlesa.
I nije to ni izbliza klasični biogrfaski dokumentarac jer Macdonald i njegov koredatelj i montažer Sam Rice-Edwards doslovno su tu složili mozaik koji gotovo pa funkcionira kao vremenska kapsula. Riječ je o jednom od onih filmova koji su nastajali u montaži i sjajno "One to One" stavlja vremenski kontekst i donekle možemo shvatiti zašto se Lennon odlučio povući. On sam u jednom trenutku za sebe kaže da je revolucionarni glazbenik pa su se tako Lennon i Yoko početkom sedamdesetih odlučili preseliti iz raskošnog imanja u okolici Londona u maleni stan u New Yorku. Željeli su oni biti dijelom tog kontrakulturaškog pokreta i uključiti se u borbu za ono što su smatrali pravednijim društvom.
Macdonalda je samoj ovoj priči ponajviše privukla činjenica da su dobar dio vremena u New Yorku provodili gledajući televiziju i američke programe koji su se tada emitirali neprekidno, od 0 do 24 kako bi se reklo. Tako i ovdje dobijamo presjek događaja s tadašnjih programa televizije, a vrijeme je to vladavine Nixona, ogromnih antirantnih prosvjeda, no istovremeno su to i počeci konzumerističkog ludila. Miješaju se tu životne priče Johna i Yoko s predvodnicima bunta poput Jerrya Rubina ili Allena Ginsberga s jedne te Richarda Nixona ili zloglasnog guvernera Alabame Georgea Wallacea s druge strane.
Shvaćamo kako je to bilo potpuno shizofreno vrijeme, a Lennon i Ono su svoju slavu i utjecaj tada odlučili iskoristiti da se bore za ono što su mislili prava stvar pa su se priključili tom antiratnom pokretu. I ne samo to, vidjet ćemo da su oni sudjelovali u brojnim humanitarnim akcijama, a na zanimljiv način su Macdonald i njegov montažer s jedne strane suprotstavili dva naličja istog društva. S jedne je tu konzumeristička utopija u tim agresivnim reklamama koje su se na televiziji istovremeno emitirale dok je vladalo svo to ludilo i kaos prosvjeda, borbe za ljudska prava i sveg ostalog što se događalo u to vrijeme.
Osim arhivskih snimki, čujemo tu i stvarne telefonske razgovore koji su se vodili iz stana Lennonovih koje je John sam odlučio snimati pošto je bio siguran da ga tajne službe ionako prisluškuju, a prijetili su mu i deportacijom. Bio je to zanimljiv dokumentarac, čak ne kao biografija o naslovnom paru, već o jednom turbulentnom, intenzivnom i zanimljivom vremenu čiji su akteri odlučili postati Yoko i John koji u jednom trenutku sam dobro artikulira razloge raspada benda kad zaključuje da su ga jednostavno nadrasli.
Primjedbe
Objavi komentar