Embeth Davidz je američko - južnoafrička glumica koju pamtimo po ulogama u "Schindlerovoj listi" i "Army of Darkness", a na pragu šezdesete godine odlučila je ona debitirati kao redateljica. Iako se rodila u SAD-u, njeni roditelji su bili bijeli Južnoafrikanci te je početkom sedamdesetih preselila nazad u JAR gdje se i počela baviti glumom. Odlučila je ona kao redateljica debitirati potresnom dramom po nagrađivanim memoarima Alexandre Fuller u kojem je ona pisala o svom djetinjstvu u Zimbabveu koji se potkraj sedamdesetih zvao Rodezija. Radnja filma odvija se 1980. godine i to je zapravo prijelomni trenutak u povijesti Rodezije, koja tada formalno prestaje postojati i nastaje neovisna država Zimbabve.
Društveno - političke okolnosti tog razdoblja obilježene su dubokim rasnim, ideološkim i institucionalnim lomovima, koji su bili rezultat dugotrajnog kolonijalnog nasljeđa i oružanog sukoba. Do 1980. područjem je dominirala bijela manjina, potomci europskih doseljenika, iako su crni Afrikanci činili veliku većinu stanovništva. Godine 1965. bijela vlada Iana Smitha jednostrano je proglasila neovisnost Rodezije od Ujedinjenog Kraljevstva kako bi spriječila prijelaz na vladavinu većine. Taj režim nije bio međunarodno priznat i suočio se sa sankcijama te rastućim oružanim otporom.
Tijekom 1970-ih vodio se Rodezijski rat za oslobođenje, u kojem su glavne uloge imale dvije crnačke nacionalističke organizacije; jedna predvođena Robertom Mugabeom, i druga na čijem je čelu bio Joshua Nkomo. Ove organizacije, iako nominalno ujedinjene u borbi protiv bijele manjinske vlasti, imale su različite etničke baze i ideološke orijentacije, što će kasnije imati ozbiljne posljedice. Lancaster House sporazum, potpisan krajem 1979. u Londonu, doveo je do prekida sukoba, ukidanja bijele manjinske vlasti i održavanja izbora pod međunarodnim nadzorom. Na izborima 1980. pobijedio je socijalist Mugabe, a Zimbabve je 18. travnja 1980. službeno postao neovisna država.
I te prevratne i nemirne dane pratimo ovdje iz perspektive sedmogodišnje bijele djevojčice Bobo (odlična debitantica Lexi Venter), klinke koja bezbrižno sva prljava trčkara po farmi svojih roditelja. A njeni roditelji ondje spavaju doslovno s oružjem u rukama jer dok je njen tata Tim (Rob van Vuuren) stalno na patrolama s ostalim bijelim farmerima, njena depresivna mama Nicola (Davidtz) tugu ubija alkoholom i ne odvaja se od svog šmajsera. Nicola se ne može oporaviti od nedavne obiteljske tragedije koja je ozbiljno utjecala na cijelu obitelj, no na nju posebno i psihički je ona u sve gorem stanju, a očito je da je rodezijska bjelačka zajednica prestravljena spoznajom da bi uskoro mogli izgubiti vlast.
S njima na farmi uz Bobinu stariju sestru živi i crnačka dadilja Sarah (Zikhona Bali) kojoj se divlja i znatiželjna djevojčica uvukla pod kožu, no njen oprezni muž Jacob upozorava je da pazi što radi jer sve se gleda. I dok se paranoja, strah i oprez među odraslima doslovno može rezati nožem, djevojčici kroz čije oči sve pratimo ništa nije jasno. Ne zna ona što je rasizam i zašto bi netko mrzio nekoga zbog boje kože iako se i ona ponaša kao šefica u društvu crnaca jer tako je vidjela od odraslih i tako nešto je za nju prirodno stanje stvari. Najjači adut ove sjajne drame je zaista vrhunski prikaz vremena, tragedije do koje je doveo kolonijalizam za crnce, ali i za bijelce koji svoje farme smatraju svojim domom i ne žele samo tako otići.
Odlično "Don't Let's Go to the Dogs Tonight" hvata duh vremena i mi shvaćamo da su malobrojni bijelci ti koji jednostavno ne žele dozvoliti da se zemlja demokratizira i da oni izgube svoje privilegije. Istovremeno, premda se po tom području vodi brutalni građanski rat, crnci su i dalje u strahu od bijelaca jer dobro znaju što im se može dogoditi ako ih neće slušati i udovoljavati im. I glumačke izvedbe su ovdje na visokoj razini, a posebno me impresionirala ta zaigrana klinka, no jak adut je ovdje i sjajna fotografija, iznenađujuće dobra režija te vrhunsko okruženje u kojem se odvija radnja. Bilo je ovo jedno od onih neočekivanih, a i više nego ugodnih iznenađenja.
Primjedbe
Objavi komentar