Australsku glumicu Rose Byrne upoznali smo još kao Briesidu u "Ilijadi" kada je njezinom otmicom Agamemnon razljutio Ahileja, a dvadesetak godina kasnije osvojila je za glavnu ulogu u ovoj prilično iritantnoj psihološkoj crnohumornoj drami jednu od najvažnijih nagrada u karijeri. Donijela je Bryne uloga majke koja je i prešla preko ruba živčanog sloma Srebrnog medvjeda za najbolju glumicu u Berlinu (25 godina ranije osvojila je Volpi cup za najbolju glumicu u Veneciji za ulogu u relativno nepoznatom australskom filmu "The Goddess of '67"). Kad malo bolje promislim, Byrne je zapravo jedna od rijetkih svjetlih točaka još jednog razvikanog nezavisnog američkog filma i prvom filmu filmašice Mary Bronstein nakon čak 17 godina pauze.
Ne sjećam se kada sam se osjećao tako nervozno gledajući neki film kao ovaj čiji je već naziv "Da imam noge opizdio bih te" nekako pretenciozan. Možda zato što Lindina (Byrne) kćer koja pati od poremećaja prehrane stalno vrišti, skviči, a mi tu zapravo bezimenu djevojčicu praktički uopće i ne vidimo, ali je nažalost čujemo. No, zato je Linda praktički u svakom kadru i kamera je često na njenom licu i to u krupnom planu i već iz njenih facijalnih ekspresija možemo shvatiti da se ona doslovno raspada. Da situacija bude ironičnija, radi ona kao psihoterapeutkinja iako i sama redovito odlazi na duge razgovore kolegi (Conan O'Brien). Njen muž (Christian Slater) je kapetan na brodu i stalno je odsutan, kćer stalno zanovijeta i gnjavi i po noći je mora hraniti preko nekakve cijevi.
I kao da sve to nije dovoljno stresno i iscrpljujuće, puknut će strop u spavaćoj sobi njihovog stana nakon što je kod susjeda pukla vodovodna cijev i cijeli stan će im poplaviti zbog čega će se privremeno smjestiti u obližnji motel. Pretpostavljam da se Bronstein intencijski odlučila za taj nelagodan, stresan, iritantan ugođaj kojim kao da gledatelja pokušava staviti u Lindinu kožu. Sve što joj se događa neviđeno je frustrira, neispavana je, praktički nema ni trenutka za predah jer kada se i po noći iskrade popiti bocu vina, stalno je netko nečim gnjavi, obično debela pacijentica kojoj očigledno treba ozbiljnija pomoć. Ne sjećam se kada me neki film iscrpio poput ovoga i premda je Byrne izvanredna konačno dočekavši jednu ulogu u kojoj može pokazati svoj talent, no jednostavno mi je cijelo to iskustvo bilo iritirajuće.
Primjedbe
Objavi komentar