Američkog filmaša Dereka Cianfrancea do sada smo uglavnom upoznali po ozbiljnim dramama (Blue Valentine, Place Beyond the Pines, Light Between the Oceans, izvrsna serija I Know This Much is True), a sada je snimio dosta neozbiljniji i drukčiji film. "Roofman" je humorna krimi drama snimljena po stvarnim ljudima i događajima sa samog početka 21. stoljeća. I zanimljiv je to film, još jedan o onim šarmantnim filmskim kriminalcima za koje gledajući ih bi čovjek pomislio da možda i nisu tako loši, a nevjerojatna je to priča za koju je gotovo nemoguće povjerovati da je stvarna. Channing Tatum je tako Jeffrey Manchester, nekadašnji vojnik i svježe razvedeni otac troje djece koji se nikako ne može snaći u civilnim okolnostima.
Nema posla, u dugovima je, očajan je što ne može svojoj djeci priuštiti bolji život, a njegov ratni drug Steve (Lakeith Stanfield) dat će mu ideju kada mu skrene pažnju da je njegova možda i najbolja sposobnost opservacija i dobra percepcija situacija u kojima se nalazi. Tako će i Jeffrey doći na ideju da bi mogao početi krasti i to ni manje, ni više iz McDonaldsa i to tako što će provaliti kroz krov objekta. I to baš onaj dan kada treba u banku odnijeti depozit i kada ondje ima najviše novca, a provalit će on u točno 45 objekata. Kao što to obično biva, nakon jedne od tih akcija bit će uhvaćen, a i tijekom tih oružanih pljački u kojima on u ranojutarnjim satima dočekuje zaposlenike, dobit ćemo dojam da je on dobar tip koji ne želi nauditi nikome.
Svejedno, završit će Jeffrey u zatvoru s presudom od 45 godina, no vrlo brzo pobjeći će on iz zatvora u Sjevernoj Karolini. Taj nevjerojatno inteligentni tip shvatit će da bi mu najbolja opcija bila da pronađe skrovište na neko vrijeme dok se situacija ne smiri i dok se na njega ne zaboravi. I nastanit će se on tako u trgovini igračkama i ona će postati njegovo skrovište koje će pretvoriti u svoj čudni dom i iz njega će promatrati kako menadžer (Peter Dinklage) gnjavi svoje zaposlenike. Posebno svježe razvedenu samohranu majku Leigh (Kirsten Dunst) koja će mu zapeti za oko i kojoj će pokušati pomoći, a nakon nekog vremena će joj se početi približavati. I to pod lažnim identitetom, dakako, stavivši tako sebe u opasnost da bi mogao biti otkriven.
Pomalo je teško povjerovati da je sve ono što ćemo vidjeti istinita priča, no u tome je zapravo i šarm "Roofmana" jer se Cianfrance što je vjernije moguće drži stvarnih događaja i gotovo sve je tu bizarno stvarno. S obzirom na prethodne Cianfranceove filmove nekako sam očekivao da bi taj kriminalac bjegunac mogao biti neki izmučeni sociopat, mračan tip, no Jeffrey je potpuno drukčiji tip. Zbilja je on dobar tip kojeg svi vrlo brzo zavole, a premda je i gledatelj svjestan da je on kriminalac, nekako navija za njega i želi da uspije u drugoj šansi koju si je priskrbio bijegom iz zatvora. Premda nisam neki fan Channinga Tatuma, ova uloga zbilja kao da je stvorena za njega i solidan je, uvjerljiv, zapravo najjači adut ove neobične gotovo pa romantične komedije.
Primjedbe
Objavi komentar