Španjolka Avelina Prat tek je s 50 godina snimila dugometražni prvijenac (Vasil), a prije nego što se odlučila prebaciti u filmsku industriju, radila je godinama kao arhitektica. Promjena ne samo struke, već i kompletnog identiteta je u srži njenog drugog filma, zanimljive i intrigantne psihološke drame snimljene u španjolsko - portugalskoj produkciju koja je premijeru imala na festivalu u Malagi. Život glavnog protagonista, sredovječnog sveučilišnog profesora geografije iz Barcelone Fernanda (Manolo Solo) potpuno će se srušiti kada ga jednog dana bez ikakvog objašnjenja ostavi supruga. Milena je po nacionalnosti Srpkinja koja se odlučila vratiti kući u Beograd, a o njenim planovima Fernando ništa nije znao.
Policija je tu nemoćna jer nije ona ni oteta, niti joj se nešto dogodilo, već je ona očigledno svojevoljno odlučila otići, a policajka Fernandu objašnjava da se to događa. Potpuno izgubljeni Fernando tako će se sprijateljiti s Manuelom, Španjolcem koji je nakratko stigao kući, a radi on kao vrtlar na velikom imanju na sjeveru Portugala. Kad Manuel iznenada umre, Fernando će preuzeti njegov identitet i otići u Portugal te ondje raditi kao vrtlar na imanju čija je vlasnica misteriozna Amalia (Maria de Medeiros). Ona je pak rođena u Angoli koja je tada bila portugalska kolonija, a nakon osamostaljenja te afričke zemlje nastanila se upravo ondje, na imanju svoje bake. I premda je ona etnička Portugalka, nikad se nije osjećala kao stanovnica Portugala.
Godine će tako prolaziti i Fernando će postati Manuel, izgraditi ondje potpuno novi život, samo da bismo do kraja shvatili da nije on jedini koji je odlučio preuzeti tuđi identitet. I to kada odluči prodati svoj stan u Barceloni, a ispostavi se da u njemu živi žena koja se zove Milena (Branka Katić) poput njegove supruge s kojom se više nikad nije čuo nakon što ga je tako neobjašnjivo ostavila. Snimila je Prat neobičnu, misterioznu dramu koja po duhu i senzibilitetu pomalo podsjeća na ono što je snimao španjolski velikan Victor Erice. Film je to koji ne nudi previše odgovora, a svi likovi tu kao da imaju neke svoje tajne, misterije, žudnje.
Sa selidbom u Portugal i novim identitetom kao da će Fernando / Manuel konačno početi živjeti punim plućima i dobit će šansu za novi početak. I to kao netko drugi, kao potpuno druga osoba i činit će se u tim trenucima nakon iznenadnog odlaska Milene kao da je on shvatio da njegov dosadašnji život profesora zemljopisa više nema smisla. Bez objašnjenja će on odlučiti završiti to poglavlje, otvoriti novo, no naravno da se kompletna prošlost i identitet ne mogu samo tako izbrisati. Bio je na kraju "The Portugese House" baš posebna, enigmatična drama snimljena na neki suptilni način, s kvalitetnim glumačkim izvedbama.
Primjedbe
Objavi komentar