Nakon što smo gotovo dva desetljeća morali čekati između drugog i trećeg filma iz već kultnog serijala o zombijima, četvrti je nastavak stigao samo nekoliko mjeseci nakon trećeg. I neću pretjerati ako kažem da je "The Bone Temple" najbolji film u cijelom serijalu još od originalnih "28 dana kasnije", potpuno neočekivano iznenađenje poslije dobrog, ali ipak ne posebnog "28 godina kasnije". Danny Boyle sada je režiju prepustio Amerikanki Nii Da Costi (Little Woods, Candyman, Hedda), za scenarij je i dalje zaslužan Alex Garland, a ovo je bilo potpuno ludo, divlje, vizualno impresivno i s pravim iznenađenjem na samom kraju.
Radnja se nastavlja odmah nakon događaja u trećem filmu kada smo nesretnog Spikea (Alfie Williams) ostavili u društvu bizarne bande na koju je naletio nakon smrti majke. A ta banda Jimmya zapravo je suludi sotonistički kult koji predvodi Jimmy Crystal (Jack O'Connell), poremećeni sadist koji je uvjeren da je Sotonin sin i traži svog taticu. Od ekipe iz prethodnog filma tu je i dr. Kelson (Ralph Fiennes) koji, shvatit ćemo, pokušava pronaći lijek kojim će izliječiti zombije, a upravo njega će Jimmy zamijeniti za svog tatu. Tek negdje potkraj filma sam uspio shvatiti da zombija tu gotovo i nema, tek povremeno se pojave valjda kako ne bismo zaboravili o kojem se serijalu radi, no to zapravo uopće nije problem.
Scena u završnici filma u kojoj Fiennesov lik pleše i divlja uz "The Number of the Beast" Iron Maidena čisto je ludilo, a kako zombija i nema, kao da shvaćamo da su u tom devastiranom svijetu preživjela i neka još puno gora stvorenja. Naravno da su to ljudi, a Jimmyeva sadistička banda u kojoj će silom prilika završiti i Spike je najgora zamisliva skupina ljudi. Dok zombiji ubijaju i napadaju jer im je virus spržio mozak i pretvorio ih u stvorove koje ne mogu odlučivati o svojim nagonima, ovi ljudi ili bolje rečeno klinci to čine donekle svjesno. Doduše, njima je mozak potpuno isprao taj poremećeni Jimmy čiji je izgled osmišljen po Jimmyu Savileu, poznatom engleskom voditelju i DJ-u poslije čije smrti je postalo jasno da je on svo to vrijeme bio odvratni pedofil i zlostavljač djece.
Tako i Jimmy i njegovi pratitelji s plavim perikama i trenirkama izgledaju poput tog bolesnika, a banda je to u odnosu na koju ekipa zlostavljača iz "Paklene naranče" djeluje kao bebice. Ti nasilnici i ubojice vrebaju druge rijetke preživjele ljude i napadaju ih, a za to vrijeme dr. Kelson pokušava "dresirati" i spasiti alfa-zombija Samsona kojeg smo upoznali još u prethodnom nastavku. I do kraja će im se spojiti putovi u ovom neočekivano zabavnom, uzbudljivom i potpuno divljem pustolovnom distopijskom hororu čiji peti nastavak valjda nećemo čekati predugo.
Primjedbe
Objavi komentar