Mogao bi se naziv ove klasične francuske romantične krimi drame parafrizirati kao "Svi su ludi za Marie" jer glavna junakinja filma je mlada plavokosa kurtizana Marie (Simone Signoret) za kojom su potpuno ludi valjda svi muški likovi filma čija se radnja odvija za vrijeme razdoblja koje se naziva i Belle Epoque (ono je trajalo od 1871. do početka Prvog svjetskog rata). Jacques Becker bio je jedan od ključnih francuskih filmaša u tom nazovimo to prednovovalnom periodu francuskog filma odnosno tijekom četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća. Premda "Casque d'Or" što bismo preveli kao "Zlatna kaciga" i nije bila nešto posebno prihvaćena u Francuskoj kada se pojavila, u inozemstvu je dobila brojne nagrade i danas se film inspiriran stvarnim događajima i okršajima između bandi pariškog podzemlja tog razdoblja smatra jednim od njegovih najvažnijih djela.
Ovaj je film poseban po kombinaciji realističkog prikaza društvenog okruženja tog vremena, poetskog realizma i izrazito suzdržane, ali snažne emocionalne dramaturgije. Posebnost filma prije svega leži u Beckerovu redateljskom pristupu. Umjesto romantiziranja kriminalnog podzemlja Pariza s kraja 19. stoljeća, film ga prikazuje prizemno, gotovo dokumentaristički, s naglaskom na svakodnevne odnose, hijerarhije i kodekse ponašanja među pariškim kriminalcima toga doba koji su se nazivali apači. Premda je nasilje prisutno, Becker ga ne prikazuje eksplicitno čime dodatno potencira tragični ton filma.
Veliku ulogu u statusu "Casque d'Or" ima i Simone Signoret, čija je interpretacija glavne ženske uloge postala antologijska. Njezin lik nije klasična femme fatale, nego kompleksna, emotivna žena rastrgana između strasti i okoline koja joj ne dopušta izlaz. Film je također često istican kao preteča kasnijih tendencija francuskog filma, uključujući novi val, zbog interesa za marginalce, autentične lokacije i psihološku preciznost likova. Radnja je smještena u pariško kriminalno podzemlje oko 1900. godine. Marie, nadimkom Casque d’or zbog njene zlatne kose, u ljubavnoj je vezi s nasilnim i posesivnim Rolandijem.
Tijekom jednog okupljanja upoznaje mirnijeg i povučenijeg Georgesa Mandu (Serge Reggiani), bivšeg kriminalca koji pokušava voditi mirniji život. Između Marie i Mande rađa se snažna, ali opasna ljubav, jer njihova veza izaziva ljubomoru i lanac sukoba unutar kriminalne skupine. Kako se napetosti povećavaju, niz nesporazuma, izdaja i obračuna vodi prema tragičnom raspletu. Likovi postaju žrtve vlastitih strasti, ali i društva iz kojeg ne mogu pobjeći, a film završava bez iluzija o iskupljenju. Tu posljednju scenu posebno je hvalio i slavni francuski filmaš Francois Truffaut koji je bio veliki štovatelj Beckerovog stvaralaštva, a "Casque d'Or" se i danas smatra jednim od najboljih i najuvjerljivijih prikaza one druge strane često pretjerano romantiziranog razdoblja Belle Epoque.
Primjedbe
Objavi komentar