Premda bi prva asocijacija na njemački film o posadi tenka za vrijeme II. svjetskog rata bio ratni spektakl "Fury" s Bradom Pittom, čak prije me ova antiratna drama asocirala na čuvenu "Apokalipsu danas" Francisa Forda Coppole. Jako slično putovanje u pravo srce tame duboko iza neprijateljskih linija će proći peteročlana posada Wehrmachta nakon poraza u borbi za Staljingrad na istočnom frontu na jesen 1943. godine. Sve dok na kraju ne shvatimo da nam je scenarist i redatelj Dennis Gansel (čovjek nije snimio ništa posebno bitno i dobro nakon kultnog "Vala" iz 2008. godine) pripremio neka iznenađenja koja za svoje dobro i ne pokušavajte doznati uoči ili za vrijeme gledanja filma.
Prije svega je "Der Tiger" izvanredno snimljen film koji djeluje baš klaustrofobično i uvjerljivo, pogotovo kada je cijela posada stješnjena u toj čeličnoj zvijeri iz koje nema izlaza kada stvari krenu loše. Nije to klasični ratni film iako imamo tu i nekoliko jako dobrih scena tenkovskih bitki, već je to uzbudljivi i potresni pustolovni triler. Još jedna od poveznica s "Apokalipsom" je i činjenica da je posada koja je prošla opsadu Staljingrada za vrijeme povlačenja i nakon obrane strateškog mosta dobila još jedan specijalan zadatak. Morat će se oni zaputiti iza neprijateljskih linija kako bi pokušali pronaći kontroverznog pukovnika Paula von Hardenburga za kojeg nitko i ne zna je li živ ili mrtav.
Da situacija bude zanimljivija, poručnik Gerkens (David Schütter) i pukovnik su nekoć bili najbolji prijatelji, a kako će vrijeme prolaziti cijela posada u kojoj su i vozač, pucač, dodavač municije i navigator, sve više će gubiti doticaj s realnošću. Sav taj na trenutke halucinatorni ugođaj bit će dodatno pojačan amfetaminima kojima će se kljukati ovi nacistički vojnici kako bi se održali budnima. No, kako to obično i ide kada se uzima veća količina droga, tako će im one i prilično poremetiti i moždanu aktivnost, svijest i psihu općenito. Sve dok ne shvatimo da tu ništa nije onako kako se čini, a za to iznenađenje u samom finalu Gansel nam svo vrijeme ostavlja neke hintove.
Više je to antiratna, nego ratna drama jer od početka je ovoj posadi jasno da su na gubitničkoj strani. Poraz kod Staljingrada izbrisao im je sve iluzije koje su možda i postajale, a film je to koji postavlja pitanje kako uopće živjeti s onim što si prošao, vidio, na kraju i sam učinio. Film je to o gubitku iluzije i shvaćanju da si na pogrešnoj strani povijesti, da si odgovoran za nezamislive zločine za koje iskupljenja jednostavno nema. U jednom trenutku me "Tenk" podsjetio i na vjerojatno najšokantniji i najstrašniji antiratni film ikada, rusko remek-djelo "Idi i smotri", a kroz putovanje ove posade Gansel sjajno pokazuje kako rat postupno razara psihičko stanje vojnika.
Naravno da je sve to dodatno potencirano zatvorenim i klaustrofobičnim prostorom tenka što samo pojačava osjećaj straha, napetosti i paranoje pa likovi sve teže podnose stalnu prijetnju smrti. Gansel tu otvara i pitanje moralne odgovornosti vojnika u ratu jer članovi posade počinju preispitivati naredbe koje dobivaju i vlastitu ulogu u nasilju koje se događa oko njih. Nema tu ni romantiziranja ratovanja ili nekog herojstva jer vidimo da su svi oni iscrpljeni, u strahu i jedino što sada žele je vratiti se kući živi, no neće to ići baš samo tako. Pogotovo jer kako se njihova misija razvija, sve više to djeluje potpuno beznadno.
Primjedbe
Objavi komentar