U jednom trenutku malo poznati film Amerikanca Brandta Andersena snimljenog u koprodukciji više zemalja na arapskom, engleskom i grčkom jeziku je na IMDB-u imao ocjenu 9. Ocjena je to kakvu na listi najbolje ocjenjenih filmova od strane publike na filmskoj internetskoj enciklopediji ima tek sedam filmova, a premda je prosječna ocjena ovog zanimljivog filma u međuvremenu pala i u trenucima kada ovo pišem je na 8,5, svejedno bi se i dalje našla u krugu pedesetak najbolje ocjenjenih filmova svih vremena da ga je pogledao dovoljan broj ljudi i smatrao baš tako briljantnim. Dakako da nitko nikad dramu koja tematizira migrantsku krizu izazvanom ratom u Siriji neće svrstati u krug najboljih filmova, no uvjerljiva je to humanistička i problemska drama koja se ističe jako zanimljivom narativnom strukturom.
Pomalo na tragu Oscarom nagrađenog filma "Crash" Paula Haggisa iz 2004. godine, tako i dugometražni debitant Andersen koristi višestruke perspektive i likove čiji se putevi sudaraju ili barem dodiruju kroz dramatične događaje u istom vremenskom razdoblju. Nemamo tu samo jednog protagonista, već više paralelnih priča koje se isprepliću i sa svakom pričom i uvođenjem novog lika dobivamo tu perspektivu o široj slici migrantske krize koja se tematizira. Krećemo tu od uzroka, završavamo s posljedicama, a premda dijalozi povremeno škripe i djeluju pomalo generički, snimio je Andersen uvjerljiv i kvalitetan film koji jako dobro prikazuje sve te okolnosti.
Film kreće 2023. godine tijekom noćne smjene u bolnici u Chicagu gdje će jedan telefonski poziv vratiti osam godina u prošlost, u sirijski grad Alep vratiti liječnicu Amiru Homsi (Yasmine Al Massri). Vrijeme je to kada je Alep još pod kontrolom Assadovih snaga, a Amira radi u tamošnjoj bolnici za vrijeme brutalnih napada i obračuna s pobunjenicima. Vlada ondje potpuni kaos i briljantno je prikazan taj užasni period u kojem vojska i tajna policija proganjaju sve one koji su protiv režima, a nakon što jedna granata razori njezin dom i pobije joj praktički cijelu obitelj, Amira će s kćeri pokušati pobjeći iz zemlje.
Put će joj se potom susresti s vojnikom Mustafom (Yahya Mahayani) i radnju potom pratimo iz njegove perspektive pa dolazi krijumčar Marwan (Omar Sy), otac obitelji koja pokušava pobjeći na zapad Fathi (Ziad Bakri) i na kraju kapetan broda grčke obalne straže Stavros (Constantine Markoulakis). Svi ti likovi nose pojedini segment filma koji snažno igra na emocije, a uvjerljive su i kvalitetne izvedbe tu okupljenog međunarodnog glumačkog ansambla. Premijeru je "I Was a Stranger" imao još u Gala programu festivala u Berlinu još početkom 2024. godine dok je na svjetsku i američku distribuciju morao čekati gotovo dvije godine. Iako je riječ o filmu s određenim manama, svejedno je to upečatljiva i potresna drama nošena dobrim i kvalitetnim glumačkim izvedbama te baš tom složenom narativnom strukturom.
Primjedbe
Objavi komentar