Već sredinom osamdesetih je Španjolac Pedro Almodovar počeo ozbiljno skretati pažnju na sebe, a "Matador" je možda i najbolji primjer koje ga teme zanimaju. Riječ je o bizarnom i uvrnutom, perverznom erotskom trileru koji mi se čini i kao svojevrsna parodija američkih klasičnih trilera, ali i melodrama. Istovremeno je "Matador" i melodrama i potpuno apsurdna mračna romansa, a teme kojima se ovdje Almodovar bavi, dijelom i stil, podsjećaju na filmove "Dressed to Kill" ili "Body Double" koje je početkom osamdesetih snimao Brian De Palma. Obojici autora je zajedničko da im je jedan od uzora bio Alfred Hitchcock pa ne treba čuditi da od njega crpe inspiraciju, no s puno ozbiljnijim interesom za seksualnost, nasilje pa i voajerizam.
Priča je tu dosta bizarna, od početka do kraja intencijski pretjerana preko apsurda i svjesno Almodovar tu napušta realizam, a "Matador" je zapravo film o strasti koja se može ostvariti samo kroz smrt. U središtu priče je Diego (Nacho Martinez), bivši matador koji nakon ozljede više ne može nastupati, ali i dalje osjeća snažnu, destruktivnu povezanost između seksualnog uzbuđenja i nasilja. U njegov život ulazi Maria (Assupmta Serna), hladna i samosvjesna odvjetnica koja dijeli istu opsesiju jer za njih oboje je vrhunac erotskog iskustva nerazdvojiv od ubijanja ili umiranja. Paralelno, film prati Angela (Antonio Banderas), Diegova učenika, mladića opterećenog krivnjom i religijskim potiskivanjem, koji pogrešno vjeruje da je odgovoran za niz ubojstava, a njegova odvjetnica postat će upravo Maria.
Prave su to "Sirove strasti" prije "Sirovih strasti", a u širem kontekstu Almodovarove filmografije, "Matador" označava prijelaz iz razigrane provokacije ranih filmova u zreliju, mračniju meditaciju o žudnji, identitetu i destruktivnoj prirodi ljubavi. Poznat je ovaj film i po fatalistčkom patosu jer Diegu i Mariji sudbine kao da su predodređene i ne mogu oni protiv sebe, a i vizualni stil filma mogao bi se opisati baroknim ili fatalističkim jer je i estetika tu u službi ideje da su strast i smrt nerazdvojivi. I u samom filmu imamo prizor iz klasičnog westerna King Vidora "Duel in the Sun" pa je očito koji film mu je dijelom bio inspiracija, a puno on duguje i Bunuelu, posebno kad je riječ o povezivanje erotike, smrti i subverzije buržoaskog morala.
Primjedbe
Objavi komentar