Tomas Gutierrez Alea bez premca je najpoznatiji i najvažniji kubanski filmaš, a "Memories of Underdevelopment" je isto tako njegov najpoznatiji, najvažniji pa i najbolji film. Bio je to i prvi kubanski film prikazan u SAD-u nakon kubanske revolucije, a snimio je ovu reflektivnu dramu Alea prema istoimenom romanu svog sunarodnjaka Edmunda Desnoesa. Riječ je o jednom od rijetkih filmova za koje se zna reći da su nadmašili književni predložak po kojem su stvoreni. Pratimo tu zapravo memoare intelektualca i pripadnika bogate, građanske klase koji živi u Havani između dva ključna događaja šezdesetih, a to su invazija u Zaljevu svinja i kubanske nuklearne krize.
Sergio (Sergio Corrieri) je 38-godišnjak iz bogate obitelji koji želi postati pisac i njegovu priču dijelom i zato pratimo u formi memoara. Za razliku od ostatka njegove obitelji koji je već prebjegao u SAD nakon što su revolucionari Fidela Castra preuzeli vlast, on je ostao u Havani. Ni sam ne zna zašto jer prezire svoju zemlju i naziva je nerazvijenom, zaostalom, a ne misli da je takva postala zbog revolucije, već smatra da je takva bila i prije. Kompleksna je to karakterna studija o potpunom otuđenju čovjeka uslijed društvenih promjena, a iznimno je to i stilski zanimljiv film očigledno snimljen pod utjecajem talijanskog neorealizma, ali i modernizma.
Glavni protagonist tu djeluje potpuno ambivalentno i nezainteresirano, a misli da je on iznad svega i svih. Prezire on i svoje buržuje, a pogotovo ove pripadnike niže klase koji su bili za revoluciju. No, to ga neće omesti u zavođenju još maloljetne djevojke sa sela koja je stigla u Havanu i impresionirat će on mlađahnu Elenu svojim bogatstvom, stanom u najboljoj četvrti grada i poklonima odnosno haljinama njegove odbjegle žene. Premda je krajem šezdesetih Kuba bila komunistička diktatura, očito je "Memories of Undervelopment" i kritičan prema Castrovom režimu, barem podjednako kao i prethodnim vremenima.
Nakon što je diplomirao pravo u Havani početkom pedesetih, Alea je studirao film u Rimu gdje ga je impresionirao talijanski neorealizam. Ubrzo nakon uspjeha Castrove revolucije i nakon što je svrgnut režim američkog potrčka Fulgencia Batiste, Alea se vratio kući i s još nekoliko mladih filmaša osnovao Kubanski institut za umjetnost i filmsku industriju. Prvi filmovi koje su snimali ti mladići zaraženi revolucijom bili su agitpropovski i osnovna misija bila im je širenje komunističke revolucije svijetom i filmom ako treba. No, od cijele te ekipe upravo je Alea izrastao u najboljeg i najpoznatijeg filmaša koji je vrlo brzo napravio otklon od filmske propagande i snimio je on niz kompleksnih, zanimljivih filmova koji ujedno i propitkuju samu revoluciju.
Primjedbe
Objavi komentar