Već na samom kraju "Velikog diktatora" lik Charlie Chaplina prvi puta je progovorio, no prelaskom na zvuk i njegova je zvijezda nekako počela blijedjeti i nikad više on nije ponovio slavu iz ranijeg razdoblja. Imidž mu je četrdesetih narušen brojnim aferama s puno mlađim djevojkama, a ubrzo se kao 54-godišnjak oženio tada 18-godišnjom Oonom O'Neill, kćeri slavnog dramatičara Eugenea O'Neilla. Istovremeno su krenule i optužbe da je komunist zbog čega je pedesetih i napustio SAD, a prije toga je snimio crnohumorni krimić "Monsieur Verdoux". Film je to inspiriran životom francuskog bigamista, prevaranta i serijskog ubojice Henria Landrua, a snimljen je po ideji Orsona Wellesa.
Upravo je Welles planirao snimiti film o Landruu i mislio je angažirati Chaplina za glavnu ulogu, no ovaj je u zadnji čas odustao jer je htio sam režirati film te je od Wellesa potom otkupio scenarij. I kao što je i ranije radio, sam je napisao scenarij, režirao i producirao film, skladao glazbu i, naravno, odglumio glavnu ulogu. I premda je to crna komedija Chaplin je i u "Monsieru Verdoux" opet bio prilično političan kritizirajući kapitalizam tvrdeći da potiče masovna ubojstva kroz ratove i oružje za masovnu destrukciju. Na premijeri filma Chaplin je izviždan i bio je to njegov prvi film koji je prošao loše i na kino blagajnama i kod kritike u Americi, no zato je bio puno uspješniji u drugim krajevima svijeta. On sam je u autobiografiji kasnije naveo da je to film na koji je najviše ponosan.
"Monsieur Verdoux" je crna komedija i moralna satira o društvu koje legitimira masovno ubijanje, ali osuđuje individualni zločin. Henri Verdoux je uglađeni bivši bankovni službenik koji, nakon što izgubi posao, postaje serijski ubojica zbog financijske koristi. Zavodi bogate udovice, ženi ih i potom ubija kako bi financirao skroman, građanski život sa svojom pravom obitelji. Njegovi zločini prikazani su hladno, gotovo administrativno, bez psihološke patologije ili sadističkog užitka. Chaplin koristi humor, ironiju i distancu kako bi razotkrio licemjerje buržoaskog morala i kapitalističke logike. Verdoux nije prikazan kao simpatičan junak, ali ni kao čudovište, već je on samo proizvod sustava koji vrijednost ljudskog života mjeri korisnošću i profitom.
Film postupno pomiče fokus s kriminalne radnje na moralnu argumentaciju jer Verdoux otvoreno iznosi tezu da je njegovo ponašanje tek logičan nastavak društva koje slavi rat, eksploataciju i institucionalizirano nasilje. U tom kontekstu, njegov individualni zločin postaje minijaturna verzija društveno prihvaćenog masakra. U završnici, film se pretvara u otvoreni filozofski pamflet protiv rata i kolektivnog nasilja pa se i na temelju toga može zaključiti da "Monsieur Verdoux" nije prvenstveno film o ubojici, nego o društvu koje tolerira i opravdava nasilje kada je institucionalno, ali ga demonizira kada ga čini pojedinac.
Primjedbe
Objavi komentar