Neumorni talijanski veteran Marco Bellochio snimio je još jednu iznimno zanimljivu i kompleksnu mini-seriju koja tematizira ozbiljan skandal iz nedavne povijesti svoje zemlje. Bellochio je na filmu debitirao prije punih šezdeset godina i to s klasikom "Fists in the Pocket", a iako je odavno prošao 80. godinu života u posljednje vrijeme on kao da proživljava novu mladost. U zadnjih nekoliko godina je snimio dva iznimno zanimljiva i kvalitetna filma (The Traitor, Kidnapped) i jednu mini-seriju (Exterior Night) u kojima se također bavio stvarnim povijesnim događajima, a nakon što je "Portobello" premijeru imao tijekom festivala u Veneciji, mini-seriju je otkupio HBO.
Portobello je tijekom druge polovice sedamdesetih i prve polovice osamdesetih bio iznimno popularna zabavna emisija koja se emitirala na talijanskoj javnoj televiziji RAI. Na vrhuncu popularnosti ta je emisija petkom navečer privlačila nevjerojatnih 28 milijuna gledatelja ili praktički svakog drugog stanovnika Italije. Voditelj emisije Enzo Tortora (Fabrizio Gifuni glumio je i otetog premijera Alda Mora u podjednako dobroj Bellochiovoj mini-seriji "Exterior Night") bio je jedan od najpopularnijih ljudi u Italiji tog vremena pa će tako za sve biti još veći šok kada u lipnju 1983. godine on završi u istražnom zatvoru zbog optužbi da je član kriminalne organizacije nove Camorre iz Napulja.
Istraga protiv Tortore će krenuti na temelju iskaza nekolicine članova mafije, pokajnika i prebjega koji su odlučili surađivati s istražiteljima i između ostalog su optužili i Tortoru da je za njih dilao drogu i da je bio član mafije. Ti iskazi kriminalaca će zapravo biti i jedini dokazi na temelju kojih će istražitelji uhititi Tortoru, a sjajno "Portobello" prikazuje i kako će se klatno javnosti preko noći promijeni. Čovjek koji je do jučer bio omiljen među narodom i gotovo svi su ga voljeli i cijenili, preko noći će postati persona non grata i simbol mafije iako tvrdi da s njom nema nikakve veze. Dakako da će napuljski istražitelji putem medija iskoristiti svaku priliku za sramoćenje i javno ponižavanje čovjeka kojem u početku i samom nije jasno za što ga se uopće tereti.
Istražitelji koji su do tada imali vrlo skromne rezultate u borbi s tom okrutnom mafijaškom organizacijom, uhićenje Tortore će zgrabiti i kao priliku za pokazivanje svoje uspješnosti i kao da se nešto radi. Kako će vrijeme prolaziti postajat će sve to nadrealnije i sve luđe jer shvatit ćemo tko su zapravo ti ljudi koji ga optužuju, a Tortora će završiti iza rešetaka s ozbiljnim kriminalcima dok čega suđenje. I to suđenje će tek biti pravi medijski cirkus jer istovremeno će se suditi brojnim članovima Camorre koji se nalaze u sudnici, ali doslovno strpani u kaveze. Tijekom suđenja tako oni stalno galame, prijete, nadvikuju se, djeluje sve to potpuno nadrealno i suludo, a ponovno Bellochio uspijeva sjajno prikazati i duh i kontekst vremena.
Prikazuje u "Portobellu" Bellochio kako koncept pravne države ponekad može biti potpuno izokrenut. Vidimo ovdje da će se pravosudni sustav osloniti isključivo na nepouzdane svjedoke i to tipove kojima valjda ni rođena majka ništa ne bi povjerovala, kao i politički pritisak. Još početkom osamdesetih Italija je zemlja još uvijek obilježena političkim nestabilnostima nakon turbulentnog razdoblja 1970-ih (tzv. “olovnih godina”), rastom organiziranog kriminala i nepovjerenjem prema državnim institucijama. Mafijaške organizacije poput Camorre imaju snažan utjecaj u južnoj Italiji, dok televizija postaje sve moćniji medij koji oblikuje javno mišljenje i političku kulturu.
U takvom okruženju slučaj Tortora postaje nacionalna drama i simbol pogrešnog funkcioniranja sustava, a Bellochio to koristi kao temu za šire razmišljanje o moralnoj odgovornosti institucija i o tome kako medijska slava može preko noći prerasti u javno poniženje. “Portobello” zato nije samo rekonstrukcija jednog sudskog slučaja, nego i portret talijanskog društva na prijelazu u medijsko doba, kada televizija, politika i pravosuđe počinju stvarati složen i često opasan odnos moći. Ostao je Tortora u talijanskoj javnosti zapamćen kao primjer kako kombinacija medijske senzacije, političkog pritiska i institucionalnih slabosti može uništiti život pojedinca ma koliko se on činio moćnim i uspješnim, a "Portobello" je sjajan podsjetnik i da država ponekad može biti ta koja može provoditi teror.
Primjedbe
Objavi komentar