Potresnom kombinacijom trilera i drame predstavio se Eric Lin, iskusni snimatelj kojem je "Rosemead" bio i dugometražni redateljski prvijenac. Priču filma su on i koscenaristica Maryln Fu osmislili po stvarnim nedavnim događajima i obiteljskoj tragediji familije kineskih imigranata u Kaliforniji. Premijeru je "Rosemead" imao na festivalu u Tribeci, potom je prikazan i u švicarskom Locarnu gdje je dobio nagradu publike, a jedan je to od onih nezavisnih, malih, ali izrazito efektnih i životnih filmova. Teška je to priča jer možemo samo pretpostaviti kroz što su ljudi koje ćemo ovdje upoznati prošli da bi po dolasku u Ameriku izgradili život i stvorili budućnost za svoje dijete, no sve to će se potpuno raspasti i odvesti u potpunu katastrofu.
Glavnu ulogu ima tu pomalo zaboravljena američka glumica porijeklom iz Kine Lucy Liu. Ona je na vrhuncu slave bila potkraj devedesetih i ranih dvijetisućitih da bi potom gotovo nestala, kao što se nerijetko događa s glumicama kada dođu u godine kada više ne mogu glumiti mlade ljepotice. Kao da je Liu morala čekati kasne pedesete da bi konačno dobila jednu kvalitetnu dramsku ulogu u jednom ozbiljnom filmu, a ona je ovdje terminalno bolesna udovica Irene koja od svog 17-godišnjeg sina Joea (Lawrence Shou) skriva da joj se rak vratio. Joe je sve do nedavno bio uzoran učenik i perspektivan plivač koji je nakon iznenadne očeve smrti psihički obolio. Čini se da dečko boluje od shizofrenije, a iako je stanje sve gore, on odbija uzimati propisanu terapiju.
Zabrinuta majka koja ima i svojih problema preko glave, ujedno i vlasnica nekakvog obrta koji im omogućuje siguran život, ne zna što da radi sa sinom. Pokušava ga ona zaštititi, no sve više je Joe izvan kontrole. Postaje sve paranoičniji, kroz glavu mu prolaze neke mračne misli, čak ni njegovi prijatelji više ne znaju što se s njim događa. Situacija će potpuno eskalirati kada Irene na sinovom laptopu vidi da on istražuje masovna ubojstva po američkim školama, informira se kako doći do automatskog oružja, a sve će kulminirati kad Joe jednostavno nestane.
Stravična je situacija u kojoj se nalazi ova žena jer Joe osim nje nema doslovno nikoga, a kada za nekoliko dana postane punoljetan, ona više neće moći donositi odluke za njega. Što god Irene učini, situacija kao da postaje gora jer nitko je ne shvaća ozbiljno i prestravljena je ona što će biti s njenim sinom jednom kada ona umre, a svjesna je da će to biti jako brzo. Zbog toga će se ona odlučiti poduzeti neke šokantne, drastične i teške mjere, a sve je ovdje tim strašnije jer smo svjesni da je film napravljen po stvarnim događajima odnosno po novinskom članku u LA Timesu iz 2017. godine čiji naziv vam ipak neću otkriti jer bi to ipak bio ogroman spoiler.
Iznimno je to kompleksna i realistična drama koja na zastrašujuć način prikazuje kako dijagnoza shizofrenije ne pogađa samo pojedinca, nego destabilizira cijeli obiteljski sustav, otvarajući pitanja odgovornosti, krivnje i nemoći. Uz to dolazi i stigma, posebno kad je riječ o imigrantskim zajednicama u kojima se psihičke poteškoće često doživljavaju kao sramota ili osobni neuspjeh. Ova nesretna žena je potpuno rastrgana između potrebe da zaštiti sina i straha od onoga što bi on mogao postati i učiniti ako ne dobije adekvatnu pomoć. No, problem je što je sustav mentalnog zdravlja očito spor i nedostatan te ne joj ne ostavlja jasno rješenje i sigurnost da će se pobrinuti za Joea kada nje više ne bude.
Primjedbe
Objavi komentar