SHEPHERDS (2024,FRA-KAN) - 8/10


 

Vjerojatno ne postoji nitko tko nije bar jednom od nekoga čuo, ili možda sam pomislio nešto u stilu ostavljam sve i odlazim u planinu biti čoban. Baš to je napravio mladi Kanađanin Mathays Lefebure po čijim je memoarima jedan od onih baš divnih filmova snimila ugledna kvebečka filmašica Sophie Deraspe (Antigone). Ima valjda u tim planinama nešto magično, iskonsko, primordijalno da nas tako privlače i vuku k sebi, možda i zato što s tim (pre)brzim promjenama svijeta oko nas ima sve manje mjesta koje djeluju tako umirujuće. Egizstencijalistička je to i filozofska drama o ultimativnom eksapizmu na koji se odlučio taj mladi reklamni copywriter iz Montreala, Mathyas (Felix - Antoine Duval).

I pokazao se "Shepherds" (Bergers u originalu) kao intimna i vizualno impresivna drama koja kombinira osobnu priču o životnom zaokretu s promišljanjem o suvremenom društvu i odnosu čovjeka prema prirodi. Gotovo svaki film čija se radnja odvija u tim pitoresknim mjestima francuske Provanse kupi me praktički na prvu (morat ću tamo otići kad, tad, možda i kad sam popizdim i odem u čobane), a kada se priča preseli u te nevjerojatne zelene Alpe duplo sam kupljen. Tako je i Mathyas očito potpuno izgorio kod kuće i više ne pronalazi smisao ni u čemu i vidimo ga na početku kako stiže na jug Francuske u potragu za poslom pastira ili čobanina.

Od početka on razmišlja o tome da bi o tom iskustvu mogao napisati knjigu, a ono što je u početku zamišljao kao romantičan povratak prirodi, vrlo brzo će se pokazati mnogo težim i kompleksnijim životnim izborom. Pastirski posao zahtijeva fizičku izdržljivost, stalnu brigu za stotine ovaca, ali i suočavanje s nepredvidivošću prirode, izolacijom i ekonomskim poteškoćama ruralnog života. Sjajno Deraspe tu iskorištava prirodu u kojoj snima, tu čudesnu Provansu, kolijevku pastoralizma, a ta meditativna atmosfera izvrsno je kombinirana s naturalizmom jer jasno nam je da je to surov i težak život. Takva estetika naglašava kontrast između idealizirane slike jednostavnog života i stvarnih, često teških uvjeta pastoralnog rada.

Mathyas stalno govori da želi osjetiti stvarni život, a vrlo brzo će mu se ispuniti želja, no na njegovom putu nakon nekog vremena će mu se pridružiti i mlada birokratkinja Elise (Solene Rigot) s kojom će provesti jedno cijelo ljeto čuvajući ogromno stado ovaca u Alpama. Može se na "Shepherds" gledati i kao na kritiku modernog, urbanog načina života i kapitalističkog radnog okruženja koje mnoge ljude dovodi do osjećaja otuđenja i izgaranja. Tako i Mathyasova odluka da napusti uredski posao simbolizira želju za povratkom sporijem, smislenijem životu bližem prirodi.

No, kao što sam već rekao, ta idealizirana predodžba i romantiziranje jednostavnog, gotovo pustinjačkog pastirskog života vrlo brzo će doći u koliziju sa stvarnosti. Kroz iskustvo rada, izolacije i odgovornosti postupno shvaća da takav način života zahtijeva žrtvu, strpljenje i upornost pa je tako "Shepherds" istovremeno i priča o osobnom sazrijevanju i pronalaženju identiteta. Tu je i taj socio - ekonomski kontekst jer shvaćamo da je u stvarnosti taj tradicionalni život provansalskih pastira u opasnosti. Vidimo teškoće s kojima se suočavaju pastiri i mali poljoprivrednici, poput birokracije, tržišnih pritisaka i marginaliziranog statusa u modernom društvu. Tu je i ljubavna priča između Mathyasa i Eloise čime se zaokružuje ovaj baš poseban, divan film koji je na festivalu u Torontu dobio i nagradu za najbolji kanadski film.

IMDB LINK 

Primjedbe