Još jedno pravo filmsko čudo stiže nam iz Kine, nevjerojatna i autentična drama koja možda i najbolje prikazuje život u Kini tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. No, "The Blue Kite" nije donio puno toga dobro režiseru Tianu Tzhuangzhuangu pošto je film zabranjen u Kini, no svejedno ga je on prokrijumčario u Europu kako bi ga prikazao u Cannesu. Zbog toga je film ubrzo zabranjen za prikazivanje u Kini dok je Tianu izrečena desetogodišnja zabrana snimanja filmova koja je ipak ukinuta tri godine kasnije, no moralo je još proći dosta godina do njegovog sljedećeg filma, a kasnije nije snimio ništa ni izbliza tako dobro i vrijedno.
"The Blue Kite" je možda i najbolji primjer filmova kakve je snimala Tianova tzv. peta generacija filmaša, a riječ je gotovo o dokudrami o životima članova prosječne obitelji za vrijeme možda i najgoreg perioda u modernoj povijesti Kine. Kako se Tian rodio 1952. godine, tako se i sam dobro sjeća kako je to izgledalo njegovo djetinjstvo u Pekingu gdje se odvija i radnja ovog filma u kojem pratimo sudbinu dječaka i njegove majke tijekom perioda koji su se nazivali "Pokret stotinu cvjetova", "Veliki korak naprijed" i "Kulturna revolucija". Svi ti periodi za vrijeme vladavine komunističkog diktatora Mao Ce Tunga nominalno su ljudima trebali donijeti bolji život i napredak, no sa svakim tim pokretom kao da je život za ljude postajao sve gori i gori.
Zato i ne treba čuditi da je komunistička Kina odlučila zabraniti film koja je žestoka i brutalna kritika perioda koji u njihovoj nacionalnoj mitologiji i dalje ima svoje mjesto. Barem je tada imalo jer činjenica je da se Kina u ova tri desetljeća od snimanja "The Blue Kite" nevjerojatno promijenila, napredovala, ljudi su u prosjeku puno bogatiji, no i dalje je to diktatura koja ima neke druge metode držanja ljudi pod kontrolom u odnosu na Maovo vrijeme. Na čudesan i potresan način vidimo ovdje kako to političko ludilo utječe na prosječne ljude jer stalno tu vlast traži neke unutarnje i vanjske, stvarne i izmišljenje neprijatelje. I cijela priča je ispripovijedana iz perspektive dječaka Tietoua rođenog početkom pedesetih, nedugo nakon završetka građanskog rata u kojem su Maovi komunisti pobijedili Čang Kaj Šekove nacionaliste i istisnuli ih na Tajvan.
Tian je podijelio film u tri poglavlja koja se nazivaju Otac, Ujak i Očuh. U prvom dijelu je Tietou još malo dijete kada on živi s mamom i tatom, no tata knjižničar će mu ubrzo biti poslan u radni logor zato što ga je netko navodno čuo kako nešto laprda protiv partije pa ga prijavio. Što je najgore od svega, tata će završiti na reformi koja podrazumijeva težak fizički rad samo zato jer treba ispuniti kvote nepoćudnih, a nakon nekog vremena će tamo i poginuti. U drugom poglavlju će se Tietouu i njegovoj mami doseliti znanac iz ulice kojeg on naziva Ujak, no shvatit ćemo da on to čini zbog grižnje savjesti jer je upravo on prijavio Tietouvog tatu.
U trećem dijelu dječakova mama će se udati za starijeg partijskog činovnika i iz siromašnog susjedstva preselit će oni u veliku kuću. No, ni tamo sreća neće biti dugog vijeka jer će doći Kulturna revolucija za vrijeme koje će se mladi pobuniti protiv starije generacije, generacije koja je pobijedila u građanskom ratu i čiji je istaknuti predstavnik bio i očuh. A za te mlade revolucionare ti predstavnici stare generacije nisu dovoljno pravovjerni komunisti i vjerni Maou pa ih treba maknuti. Maestralan je to film u kojem na primjeru dječaka, njegove majke i njihove obitelji pratimo što se to događalo u Kini od početka pedesetih pa negdje do potkraj šezdesetih i prestrašno je kako su ti ljudi propatili.
Sve tri očinske figure koje će imati Tietou u životu na neki način će se zamjeriti partiji i oni neće moći osigurati sretan i dostojanstven život svojoj obitelji. Film je to prepun simbolike kojom kao da se želi pokazati kako je to sistem u kojem se partija pokušavala staviti ispred obitelji, a što će više s vremenom partija preuzimati kontrolu, tako će i likovi biti sve manje emotivniji, ali sve depresivniji i tužniji. Vidimo da tu nema bijega od svemoguće partije za nikoga, od učenika preko običnog knjižničara pa do heroja narodnooslobodilačkog rata koji se borio za ideale koji će ga progutati. Pravo je to remek-djelo koje je danas možda posve zaboravljeno i ne spominje se obično "Plavi zmaj" kada se ističu najbolji filmovi iz Kine, no definitivno je to sami vrh kineske moderne kinematografije.
Primjedbe
Objavi komentar