Mlada makedonska dokumentaristica Tamara Kotevska cijeli filmski svijet je oduševila 2019. godine hvaljenim i nagrađivanim "Honeyland" koji je snimila zajedno s kolegom Ljubomirom Stefanovim. Pratili smo u tom prekrasnom filmu nominiranom za Oscara i za najbolji dokumentarac i strani film život stare pčelarice koja u planinama i dalje pčelari na tradicionalni način. Šest godina kasnije Kotevska je snimila novi dokumentarac, i to ponovno divan film u kojem ponovno u prvom planu imamo odnos čovjeka, prirode i životinja. No, odnos starog poljoprivrednika i ozlijeđene rode koju će pronaći tu je poslužio tek za povod za dublju društvenu studiju, a priča koju nam Kotevska ovdje iznosi ne samo da je univerzalna, već se s nečim sličnim susrećemo valjda u svim zemljama bivše Jugoslavije.
Sjajno Kotevska tu koristi i poznatu priču o Siljanu iz makedonske narodne predaje koja govori o mladiću koji, protiv očevih upozorenja, kreće u svijet. Zbog vlastite lakomislenosti i moralnih pogrešaka biva kažnjen tako što se pretvara u rodu, a kao roda prolazi kroz niz poniženja i patnji, sve dok se ne pokaje i ne dozrije. Tek nakon moralnog preobražaja ponovno poprima ljudski oblik i vraća se kući kao zrelija i odgovornija osoba. I zaista ta priča služi u "Priči o Siljanu" kao sjajna metafora za ono kroz što prolazi ponovno sjajan protagonist kojeg je uspjela pronaći. U početku 60-godišnjeg poljoprivrednika Nikolu i njegovu ženu Janu upoznajemo dok oni obrađuju zemlju i uzgajaju voće, povrće i duhan u selu specifičnom po tome što u njemu ima najviše roda u cijeloj Makedoniji.
No, kao što je to i obično slučaj svuda oko nas, svi samo gledaju kako će zajebati malog seljaka koji živi od svog rada i otkupne cijene su tako niske da Nikoli, Jani i njegovoj obitelji zemljoradništvo postaje potpuno neisplativo. Vidimo seljake kako se bune, blokiraju ceste, bacaju plodove svog rada koje ne mogu nikome prodati, a frustriran i bijesan, Nikola odlučuje odustati od poljoprivede. Njegova kćer s obitelji odlazi u Njemačku, ubrzo za njima odlazi i Jana, a Nikola tako ostaje sam na selu pokušavajući prodati zemlju i pronaći posao. I očito je svugdje u ovim krajevima jako slična situacija kad je u pitanju život na selu jer sjajna je scena kada Nikola dolazi na zavod za zapošljavanje gdje mu govore da je još premlad za penziju, a prestar za prekvalifikaciju.
Ipak, uspjet će on pronaći posao na lokalnom odlagalištu smeća, a dok će se rode svake sezone vraćati u svoja gnijezda, to neće biti slučaj s ljudima. Selo će postajati sve praznije, a kako ljudi odustaju od poljoprivrede i lokalni stanovnici sele na smetlišta u potrazi za poslom, tako će ih slijediti i rode navikle na zvuk traktora. I tako će ondje Nikola pronaći jednu mladu rodu slomljenog krila i pokušat će je spasiti, a ta će roda zapravo biti simbol obitelji koja ga je ostavila samog. I ponovno je to vizualno iznimno upečatljiv film, fantastično snimljen, još jedan humanistički dokumentarac u kojem kroz priču o odnosu čovjeka i životinje Kotevska donosi puno dublju i kompleksniju priču.
Primjedbe
Objavi komentar