Ime Mone Fastvold teško da nešto znači onim površnijim pratiteljima filma, no ova Norvežanka je skupa sa sedam godina mlađim partnerom, američkim filmašem Bradyem Corbetom napisala scenarij za "The Brutalista" kojeg je on potom režirao. Sada su njih dvoje zajedno napisali scenarij za još jednu ekscentričnu biografsku dramu, ovaj puta o stvarnoj osobi, ne o fikcionalnom mađarskom arhitektu, već o osnivačici kršćanske sekte šejkera (Shakers), Ann Lee. "The Testament of Ann Lee" je režirala Fastvold, a i taj je film, baš poput "The Brutalista" premijeru imao u glavnom programu festivala u Veneciji, no za razliku od Corbetovog filma koji je imao čak deset nominacija za Oscara (uz osvojene za fotografiju, originalnu glazbu i Adrien Brody za glavnu ulogu), "Testament" je dobio tek nominaciju Amandi Seyfried za najbolju glumicu u mjuziklu ili komediji za Zlatni globus.
A može se ovaj film zaista svrstati i među mjuzikle, no jednako je to povijesna biografska drama. I to jako dobra i ponovno izvrsno snimljena povijesna drama koja s "The Brutalistom" dijeli i motive novih početaka i stvaranja nekog novog svijeta. Podjednako je to ambiciozan film koji nas upoznaje s jednom od onih bizarnih, fundamentalističkih fanatičnih kršćanskih sekti koja je nastala sredinom 18. stoljeća u Engleskoj. Tada i kreće radnja filma gdje će se kćer kovača iz Manchestera Ann Lee (Seyfried) prometnuti u karizmatičnu propovjednicu koja je uvjerena da je ona utjelovljenje drugog Isusovog dolaska.
I neće u to vjerovati samo ona, već i nekolicina njenih sljedbenika, među kojima su njen brat William (Lewis Pullman), prijateljica Mary (Thomasin McKenzie) i njen muž Abraham (Christopher Abbott). Ubrzo će ih u Engleskoj početi progoniti pa će se Ann i njeno društvo sa svojim radikalnim i bizarnim porukama zaputiti prema novom svijetu odnosno Americi i to baš kad će ondje izbiti rat za nezavisnost. Iako je rodila četvero djece, sva ona su umrla prije prvog rođendana pa je jedna od Anninih vizija bila da njoj i njenim sljedbenicima bog poručuje da moraju odbaciti tjelesne užitke i živjeti u celibatu. Zbog toga je dijelom i došlo do toga da danas sekta šejkera ima još samo tri člana, a na vrhuncu uoči američkog građanskog rata bilo ih je i do šest tisuća.
Ekscentričan je to i ekstravagantan film, snimljen s puno stila, a kako su molitve šejkera podrazumijevale treskanje (otuda im i ime) i pjesmu, tako ima tu i pjesme i plesa i to jako dobro koreografiranog i izvrsno snimljenog. Iako zapravo i ne dobivamo tu odgovor na naslov odnosno nejasno je što je to oporuka Ann Lee, zanimljiv je to film koji na trenutke djeluje kao broadwayski mjuzikl, na trenutke mračna psihološka drama po uzoru na Lars Triera, a kada stigne ova čudna družba u Ameriku tada vizualno podsjeća na Eggersovu "Vješticu". Nije do kraja uspio "The Testament of Ann Lee" opravdati veliku ambiciju poput recimo Corbetovog "The Brutalista, no priča o valjda prvoj ženi propovjednici takve vrste svakako je vrijedna gledanja.
Primjedbe
Objavi komentar