Srdan Golubović za mene je jedan od najboljih i najvažnijih filmaša iz Srbije 21. stoljeća, a najveći problem kod njega je što tako rijetko snima. Otkako se 2001. godine predstavio ovim uzbudljivim trilerom, snimio je još samo tri filma, no sva tri (Klopka, Krugovi, Otac) su izvanredna i teško se sjetiti filmaša koji kod mene ima barem osmicu za svaki film koji je snimio kao što je slučaj s Golubovićem. Kraj devedesetih i početak dvijetisućitih je za mene bio apsolutni vrhunac srpskog filma i u tom razdoblju su se sjajni filmovi kod naših istočnih susjeda štancali gotovo kao na pokretnoj vrpci. Stasala je tada jedna nova generacija filmaša s novim idejama koja se formirala tijekom posljednjeg rata pa i ne čudi da rat devedesetih i opće stanje apatije u tadašnjem društvu ima veliku ulogu u gotovo svim tim filmovima.
Sama priča "Apsolutnih sto" nije temeljena na jedinstvenom stvarnom događaju ili stvarnoj osobi, već je riječ o fikciji inspiriranoj širim kontekstom stvarnih problema u društvu nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije i osobnih trauma protagonista. Glavni lik je Saša Gordić (Vuk Kostić), iznimno talentirani mladić koji se bavi streljaštvom i priprema se za juniorsko prvenstvo Europe. Saši je uzor njegov stariji brat Igor (Srđan Todorović), juniorski prvak Europe 1991. godine čiju je karijeru prekinuo rat iz kojeg se vratio kao narkoman i propalica. "Bio si netko, a sad si kurac", govori Igoru mlađi brat, a dok je nekoć on bio glavna faca u kvartu čiji je potrčko tada bio šef kriminalne organizacije, sada ovaj Igora šalje po cigarete.
Film kreće kada Igor koji je do grla u dugovima prodaje streljanu nekakvom mafijašu i sirovini, a dužan je na sve strane. Saša je zbog toga bijesan jer ne može gledati kako mu je brat tako propao, ali i kako ga najgori ološ i šljam iskorištava i maltretira. A kada sustav zakaže, tada pravdu u svoje ruke odlučuju uzeti pojedinci pa će tako i Saša odlučiti krenuti u osvetničku misiju protiv onih koji su uništili Igorov život. No, problem je što je Igor duboko zabrazdio s drogom i gotovo se ne nazire svjetlo na kraju tunela koje bi ga moglo izvući iz te katastrofe, a čini se da bi sa sobom mogao povući i brata.
Iznimno je to uzbudljiv i dinamičan film, sa sjanim likovima i vrhunskim glumcima koji perfektno hvata duh vremena i prikazuje to kaotično vrijeme. Vrijeme kada je na površinu uslijed tranzicije i ratova na površinu isplivalo sve ono najgore, kada je Beograd doslovno bio kao divlji zapad uslijed svih tih mafijaških obračuna. Praktički identičan motiv pojedinca koji je potpuno nemoćan u konfliktu s nepravednim, potpuno pokvarenim i izopačenim sustavom provlači se kroz sve Golubovićeve filmove. U svim njegovim filmovima protagonisti se odlučuju na neki očajnički čin kako bi pokušali doći do pravde ili barem do onoga što oni smatraju da je pravda.
Primjedbe
Objavi komentar