U ožujku 1995. godine u tokijskoj podzemnoj željeznici dogodio se jeziv teroristički napad od čijih je posljedica umrlo 13 ljudi, pedesetak ih je teško ozlijeđeno, a još oko tisuću ih je imalo privremene probleme s vidom. Ispostavilo se da je u podzemnoj željeznici kojom se koriste milijuni ljudi netko ispustio bojni otrov sarin, nervni plin razvijen još u nacističkoj Njemačkoj. Pokazalo se ubrzo da je za taj suludi napad odgovoran Aum Shinrikyo, japanski kult sudnjeg dana čiji je vođa bio luđak po imenu Shoko Asahara. Dokumentarac koji su zajedno snimili Amerikanac Ben Braun i Japanac Chiaki Yanagimoto, a bave se oni pitanjem kakav je to uopće bio kult i kako se nešto takvo zapravo moglo dogoditi.
I jako dobro donosi ovaj film kontekst i prikaz tog vremena od sredine osamdesetih kada je Asahara osnovao nešto što je u početku djelovalo kao škola za yogu. Bilo je to vrijeme kada je new age pokret bio na vrhuncu u Japanu i prikazuje nam film kako su mnogi mladi koji se nisu snalazili tražili izlaz u takvim alternativnim religijama. Ubrzo je Asahara registrirao Aum i kao religijsku organizaciju, a premda je od početaka bilo jasno da se tu događa nešto jako čudno, gotovo nitko na njih nije obraćao pretjeranu odgovornost. Osim ponekog roditelja koji su pokušavali izvući svoju djecu iz nečega što im je bilo očito da je klasični kult jer Asahara se počeo pretvarati u karizmatičnog gurua koji je od svojih sljedbenika imao razne prohtjeve.
Ključni trenutak u razvoju Auma događa se 1989. godine, kada japanske vlasti pokretu dodjeljuju status službene religijske organizacije. Time Aum stječe porezne olakšice, pravnu zaštitu i veći društveni legitimitet. U isto vrijeme Asahara se počinje predstavljati ne samo kao duhovni učitelj, već kao prosvijetljeno biće pa čak i mesijanska figura. U njegovim učenjima sve više dominira ideja neizbježne apokalipse, globalnog rata i uništenja svijeta, pri čemu samo pripadnici Auma mogu preživjeti ili se duhovno uzdići. Početkom 1990-ih dolazi do radikalizacije. Kult se zatvara prema van, uvodi strogu hijerarhiju i zahtijeva apsolutnu poslušnost.
Članovima se potiče prekid odnosa s obitelji, doniranje imovine organizaciji i sudjelovanje u ekstremnim oblicima asketske prakse. Istodobno, Aum počinje razvijati znanstveno - tehnološku infrastrukturu, uključujući laboratorije i proizvodne pogone, što je neuobičajeno za vjerski pokret, ali odražava visok obrazovni profil dijela članstva. Da situacija bude luđa, nakon raspada Sovjetskog saveza, Aum se počeo širiti i u Rusiji gdje je Asahara očito nabavljao oružje, materijale za bojne otrove očekujući da ubrzo slijedi rat. Sve je potpuno eskaliralo nakon što se Asahara odlučio kandidirati na izborima i žestoko je potučen, a sve je tim strašnije jer je od početka bilo očito da je Aum bio umiješan u razne kriminalne aktivnosti.
Već početkom 1990-ih Aum je uključen u otmice, prisilna zadržavanja članova koji su htjeli otići te ubojstva kritičara i bivših sljedbenika. Paralelno s time razvija se program kemijskog i biološkog oružja, a kulminacija toga je bio napad sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici. Odlično ovaj film obrađuje temu kojom se bavi i donosi nam stravičnu priču o potpunom luđaštvu koja se mogla i morala spriječiti.
Primjedbe
Objavi komentar