Dok neki filmovi na IMDB-u imaju neopravdano visoke ocjene, kod nekih filmova je situacija posve suprotna. Zapravo, to je ljepota i draž filmova jer svi smo različiti i ako je neki film meni dobar, to ne mora automatski značiti da će biti dobar i nekome drugome, no aktualnih 5.5 je zaista sramotno malo za ovaj nolanovsko - lynchevski misteriozni triler. Dvojac Ryan J. Sloan (redatelj i scenarist) i Ariella Mastroianni (scenaristica i glavna glumica) predstavili su se s "Gazer" u redateljskim večerima festivala u Cannesu, a film je to baš nelagodnog, jezivog ugođaja.
Najviše me po stilu pa i temi podsjetio na prva dva filma Christophera Nolana (Following i Memento), a očigledno je da je autorima (Ariella je daljnja rođakinja slavnog talijanskog glumca Marcella Mastroiannija) uzor David Lynch, barem po ugođaju. Odlučili su se oni za analognu, 16-milimetarsku kameru koja dodatno pojačava taj ugođaj nelagode, a riječ je o jednom od onih pravih nezavisnih, mikrobudžetskih filmova. No, još jednom se potvrdilo i da se sa skromnim budžetom (ovdje je iznosio tek 80 tisuća dolara) može napraviti nešto zanimljivo, usudio bih se reći i posebno.
Mastroianni je Frankie, mlada žena koja nikako ne uspijeva zadržati posao jer pati od rijetke neurogenerativne bolesti koja se naziva dishronometrija. Riječ je o neurološkom simptomu koji se manifestira poremećajima u percepciji i procjeni vremena, a osoba s tim stanjem ima poteškoća u točnom određivanju trajanja događaja ili u pravilnom tempiranju pokreta. Zato i ne čudi da je Frankie konstantno disorijentirana i ne može procijeniti koliko je vremena prošlo, a svoje stanje ona pokušava donekle regulirati tako što stalno na dobrom starom Walkmanu preslušava kazete koje je prethodno snimila i na kojima si daje upute. Voli ona osim toga i promatrati nepoznate ljude pa tako na početku filma ostaje bez posla na benzinskoj pumpi jer se ne može fokusirati.
No, zapazit će ona kroz prozor stana preko puta benzinske fizički obračun muškarca i žene, a nekoliko dana kasnije žena za koju misli da je žrtva nasilja pristupit će joj na grupnoj terapiji. Frankie terapije podrške onima koji su zbog suicida ostali bez bliskog člana obitelji pohađa jer se njen muž ubio. Taj događaj stalno joj se pojavljuje u snovima ili bolje rečeno noćnim morama koje su uznemirujuće i nadrealne na tragu Lyncha ili čak Davida Cronenberga. Nakon samoubojstva muža oduzeta joj je kćer pošto je procijenjeno da se više ne može za nju brinuti sama i završila je mala kod svekrve.
I takva potpuno izgubljena, očajna mlada žena u uvjerljivoj i pametnoj izvedbi Mastroianni susrest će misterioznu ženu za koju je uvjerena da ju je vidjela u prozoru. I ta žena tvrdi da je maltretira brat policajac od kojeg želi pobjeći, no ne može jer su ključevi njenog auta u njegovom stanu. Pa će ponuditi Frankie 3.000 dolara da se ušulja u stan, uzme ključeve i doveze joj auto. I naravno da se ništa tu neće rasplesti onako kako se Frankie nadala, zapravo ni njoj samoj neće biti jasno u što se to upetljala. Najzanimljivije od svega je što sve to pratimo iz njene dezorijentirajuće perspektive pa ponajviše zbog njenog stanja "Gazer" podsjeća na "Memento", a zbog paranoje pak na "Following". Baš iznenađujuće dobar, zanimljiv, napet film, jedan od onih dobro skrivenih bisera nezavisnog američkog filma.
Primjedbe
Objavi komentar