Američkog filmaša Gorea Verbinskog vjerojatno ćemo vječno pamtiti ponajviše po mega-uspješnom serijalu "Pirati s Kariba". Potom je on snimio još samo animirani "Rango" koji mu je donio i jedinog Oscara, prilično promašeni western "Lone Ranger", a ova zabavna i satirična pustolovna SF komedija prvi mu je film poslije 2016. godine i čak podcijenjenog SF horora "A Cure fo Wellness". I kreće "Good Luck, Have Fun, Don't Die" izvrsno, činilo mi se čak negdje tijekom prve polovice filma da bi mogao dosegnuti i do čvrste osmice, no u drugom dijelu ipak nekako pada. Unatoč tome riječ je o jako dobro osmišljenom filmu koji na zanimljiv način promišlja i satirizira smjer u kojem svijet ide i u kojem se uz te mobitele, društvene mreže i umjetnu inteligenciju polako, ali sigurno pretvaramo u hordu nezainteresiranih i tupih asocijalnih zombija.
I u očajničku akciju spašavanja svijeta upustit će se Čovjek iz budućnosti (standardno dobri i zabavni Sam Rockwell). Pojavit će se on u nekakvom restorančiću odjeven pomalo u stilu Williamsovog "Kralja ribara", ali naoružan bombama i traži dobrovoljce koji će mu pomoći u misiji spašavanja svijeta. Tvrdi on da je stigao iz budućnosti kada je umjetna inteligencija potpuno uništila svijet kakav poznajemo, ali problem je što mu nitko od gostiju restorana baš i ne vjeruje. Svi misle da je on nekakav luđak koji je pobjegao iz nekakve ustanove ili jedan od onih prolupalih klošara s ulice, a tvrdi on da je isto pokušao već nekoliko puta na istom mjestu, ali bezuspješno jer nije uspio skupiti pravu kombinaciju suboraca.
Na kraju će ih uspjeti skupiti, a u gotovo "blackmirrorovskim" epizodama mi saznajemo priče o tim ne baš dobrovoljcima. Mark (Michael Pena) i Janey (Zazie Beetz) su nastavnici u srednjoj školi koje će tog dana doslovno početi proganjati učenici koji su se pretvorili u zombije nakon što su im oduzeti mobiteli. Susan (Juno Temple) je samohrana majka čiji je sin tinejdžer stradao u školskoj pucnjavi, no zahvaljujući modernoj tehnologiji dobila je ona priliku da ga klonira. Na kraju, tu je i mlada Ingrid (Haley Lu Richardson) koja je alergična na modernu tehnologiju i pokazat će se da su svi oni zapravo idealni borci protiv te moderne i napredne tehnologije koja je preuzela svijet.
Te kratke pozadinske priče bile su mi možda i najzanimljiviji dio cijelog filma koji će se do kraja pretvoriti u ludu i uvrnutu avanturu pokušavanja ispravljanja pogreške koja je kasnije dovela do užasa. Iako je to iznimno dinamično i puno energije, nekako imam dojam da karizmatični Rockwell sve to drži da se sve to potpuno ne raspadne, pogotovo na kraju kada se sve gotovo pretvori u crtić. Premda je priča tu zapakirana kao zabavna pustolovina, bavi se zapravo ovaj film pitanjima koja si vjerojatno svi mi postavljamo. Kamo će nas to odvesti taj suludo brzi razvoj tehnologije, sada i te proklete umjetne inteligencije s kojom nas plaše da će uzeti posao svima osim valjda bauštelaca. Doduše, volio bih vidjeti A.I. kako baca deku ili štema zid pa poslije popije pol gajbe pive, no svima ostalima zbilja bi nam kao u naslovu Verbinskovog filma moglo trebati dosta sreće.
Primjedbe
Objavi komentar