Legendarni grčko - francuski filmaš Costa Gavras jedan je od onih koji će vjerojatno umrijeti negdje uz kameru ili u sobi za montažu, a i s punih 90 godina on ne misli stati. Legendarni filmaš koji je još šezdesetih snimio svoj najpoznatiji film (već kultni politički triler kojeg znamo i iz križaljki - Z), predstavio se na festivalu u San Sebastianu dramom koja se bavi tematikom koju nerijetko obrađuju autori koji ne odustaju u tim poznim godinama, smrti. Upravo je smrt ono nešto što nas zapravo najviše čini ljudima i spoznaja da ćemo svi jednog dana, prije ili nadajmo se što kasnije, umrijeti, bilo da smo siromašni ili bogati, ružni ili lijepi. A suočavanje sa smrti i dalje je svojevrsna tabu tema na zapadu pa zato valjda i imamo sve te silne ubožnice, centre za palijativnu skrb, staračke domove kako ne bismo morali gledati sve te silne starce kako umiru.
U jednoj sceni "Posljednjeg daha" u kojem će snage udružiti liječnik Augustin Masset (Kad Merad) i poznati filozof i pisac Fabrice Toussaint (Denis Podalydès) pojavljuje se liječnik iz Senegala koji svojim europskim kolegama objašnjava da u Africi smrt dočekuju uz pjesmu i ples i dugo se opraštaju uz tijela svojih starih članova obitelji. Sjetit će se oni stariji da je i u nas nekoć, posebno u ruralnim sredinama, bilo posve normalno da umrli član obitelji bude izložen u kući u kojoj je živio, a ondje dolaze ljudi koji su ga poznavali i opraštaju se od njega. Danas smo došli do toga da mrtvog čovjeka ne možemo ni vidjeti, osim ako nam nije najbliži član obitelji, i na taj način kao da smo došli do toga da je smrt gotovo zarazna i da se nama nešto slično neće dogoditi ako ne moramo gledati mrtvaca.
Jer postoje ljudi koji su plaćeni za to, a kada i sam doživi relativno blizak susret sa smrti odnosno kada otkrije da na mozgu ima neku crnu točku koju još treba analizirati, Fabrice će se zainteresirati za pitanje smrtnosti. Zajedno će tako doktor koji radi u palijativnoj skrbi i filozof krenuti istraživati za buduću knjigu radnog naslova "Kako pomoći živoj osobi da umre". Doći će filozof tako do zaključka da je osobu koja je u terminalnoj fazi bolesti ili jednostavno umire od starosti bolje pustiti da umre što je moguće prije, nego joj pod svaku cijenu produživati život koji sasvim sigurno više neće biti ni sjena života. Otvara tako stari Costa tu i dalje prilično kontroverznu temu eutanazije i kao da poručuje dajte nam slobodu da sami odlučimo kad ćemo i kako umrijeti.
Primjedbe
Objavi komentar