Kelly Reichardt ugledna je američka nezavisna filmašica s kojom imam toplo - hladan odnos što znači da su mi neki njeni filmovi dobro sjeli (Meek's Cutoff, Night Moves, Old Cow), a neke filmove poput "Certain Women" i pretposljednjeg "Showing Up" baš i nisam najbolje provario. "The Mastermind" kojim se predstavila u glavnom programu festivala u Cannesu stavio bih negdje u sredinu, u krug onih filmova koji nit' posebno smrde, nit' nešto mirišu, a potpuno je to netipičan film pljačke. Reichardt zapravo pljačku oko koje se vrti radnja zapravo subverzira jer ne gradi ona napetost kroz akciju, sofisticirani plan ili neke preokrete, već kroz psihološku karakterizaciju lika koji je ustvari potpuni bezveznjak i ni samom mi nije jasno zašto se u nešto takvo upustio.
Radnja se odvija u gradiću u Massachusettsu početkom sedamdesetih, a glavni lik je JB Mooney (standardno dobri i uvjerljivi Englez Josh O'Connor). On je nerealizirani arhitekt oženjen za Terri (Alana Haim) i otac dvojice malenih sinova kojeg i dalje dijelom financiraju uspješni roditelji (Bill Camp i Hope Davis). I iz njemu očito potpuno nejasnih razloga JB odlučuje organizirati krađu vrijednih slika iz lokalnog muzeja, no pošto on nije nikakav kriminalni genij, već potpuni bezveznjak, tako i ne treba čuditi da će se sve rasplesti u smjeru koji nije priželjkivao. Tako je očito da je sam naziv filma "The Mastermind" ovdje potpuno ironičan, a on kao da svoju nesigurnost i osjećaj nerealiziranosti tim potezom želi preoblikovati u neku fantaziju o kontroli i važnosti.
I dalje Reichardt u stilskom pogledu ostaje vjerna minimalističkom izrazu jer koristi ona duge kadrove, a situacije koje bi u klasičnom žanrovskom filmu bile središnjica filma, ona tu zapravo i ne prikazuje. Zbog toga je "The Mastermind" više anti-heist film, a sam čin pljačke koristi se kako bi se istražila sva ispraznost tog lika koji možda i nije najbolje stajao u životu do te izrazito glupe odluke, no ona će ga pogurnuti u dodatnu besciljnost i njegov život će izgubiti svaku svrhu. Bit će on osuđen na bijeg, skrivanja, odsustvo od obitelji, a ne djeluje JB baš kao tip koji se može snaći u takvim surovim okolnostima.
Primjedbe
Objavi komentar