Koreanski minimalist Hong Sang-soo nastavlja štancati svoje prepoznatljive, male filmove tempom na kojem bi mu pozavidjeo i Woody Allen, a ovaj film dugog naziva još jedna je rohmerovska humanistička humorna drama. Nisu mi u početku sjeli Sangovi filmovi i prilično su me živcirala ta djela u kojima se naizgled baš ništa ne događa, no što ih više gledam ipak uspijevam tu prepoznati neki šarm i posebnost. Baš kao što je slučaj i s filmovima francuskog novovalovca Erica Rohmera, tako i ovdje upoznajemo likove koji se nađu u potpuno običnim, životnim situacijama, a sve će se ovdje zakuhati kada Donghwa (Ha Seong-guk) igrom slučaja upozna roditelje djevojke s kojom je u vezi već tri godine.
On je wannabe pjesnik u srednjim tridesetim godinama, a zapravo je jedan od onih jebivjetara koji ima sreće da mu je otac bogati i uspješni odvjetnik pa si može priuštiti ono što smatra slobodom da ne radi ništa i pokušava se realizirati kao pjesnik. Već je on tri godine u vezi sa Sunhee (Cho Yun-hee), a uopće nije upoznao njenu obitelj, no i ne čini se da ima neke potrebe ili želje za tim. Ipak, kad je jednog dana odveze do kuće njenih roditelja, neće uspjeti pobjeći od njenog oca Oryeonga (Kwon Hae-hyo se pojavljuje u svakom Songovom filmu) i tako će se oni konačno upoznati. Što je najbolje od svega, roditelji i ne znaju da Sunhee imaju dečka.
Pozvat će ga tako da provede neko vrijeme s njima, da se upoznaju, a uz jelo i piće će ga upoznati i puno bolje nego što su željeli. I ponovno je Song snimio film u kojem se ne dogodi baš ništa dramatično, ništa ono tipično filmski, nema tu pištolja koji se nazire u prvom činu samo da bi opalio negdje potkraj priče. Pa opet kako vrijeme prolazi postaje sve to zabavnije i zanimljivije, čak i duhovito, posebno kako će se približavati večera i kako će se Donghwau sve više otvarati grlo i sve više će on točiti u sebe alkohola. Samo kako bi roditelji njegove partnerice shvatili kakav je on zapravo potpuni bezveznjak. Premijeru je i ovaj film imao u Berlinu gdje je u prethodnih pet godina Song osvojio čak četiri nagrade: Srebrnog lava za režiju i scenarij i dvije nagrade žirija.
Primjedbe
Objavi komentar