Vjerujem da je mnogima poznata tragična priča američkog glazbenika Jeffa Buckleya koji se utopio prije 31. rođendana, a dogodilo se to kojih dvadesetak godina nakon što je sa 28 godina umro njegov otac Tim Buckley, također talentirani glazbenik. Donosi nam ovaj dokumentarac priču o Jeffu Buckleyu, a zanimljivo je kako je jedan od producenata filma Brad Pitt čija je inicijalna ideja bila snimanje igranog filma. Nije teško pretpostaviti kome je namijenio glavnu ulogu, no Buckleyeva majka nije bila oduševljena idejom da Jeffa glumi Brad, a nakon nekog vremena odlučilo se da bi možda bilo pametnije snimiti dokumentarac.
I nije se pogriješilo jer "It's Never Over, Jeff Buckley" je kvalitetan biografski dokumentarac koji potpisuje Amy Berg čiji je "Deliver Us from Evil" o zlostavljanju djece od strane katoličke crkve bio nominiran za Oscara. Ovaj puta Berg nije išla previše eksperimentirati i naracijski je to klasični biodox. Imamo tu puno arhivskih snimki, kao i niz relevantnih sugovornika među kojima su i Jeffove bivše djevojke, kolege iz benda, ali i njegova mama koja ga je othranila pošto ga je tata glazbenik Tim ostavio i prije nego što se rodio. A tek kada ga je maleni Jeff upoznao dok je imao devet godina, ovaj se predozirao.
Priča je to o tome kako se morao nositi s teretom talentiranog oca koji je prerano umro i kada se pojavio svi su očekivali da će Jeff nastaviti tamo gdje je stao Tim. On sam otkriva kako je mrzio te usporedbe i kako je želio graditi neki svoj put. I zaista je riječ o nevjerojatnom talentu, pjevaču gotovo nestvarnih vokalnih sposobnosti koji je gotovo instantno postao zvijezda već s prvim albumom "Grace". No, kao što to često biva s glazbenicima, nije se očito mogao nositi sa slavom, pritiscima, beskonačnim turnejama i doživio je potpuni psihički slom. Što više razmišljam, čitam i gledam ovakve filmove, sve mi se više čini da nije rijetkost da su razni glazbenici jednostavno pukli pod pritiskom da nakon sjajnog debitantskog albuma moraju odmah snimiti nešto barem tako dobro.
A to nerijetko ne ide samo tako jer su sve što su u tom trenutku imali u sebi izbacili u prvom albumu i svjesni su da, barem trenutačno, nemaju nešto novo. Ali, ugovori su potpisani, mašinerija ih gazi, tjera da se što prije snima jer u pitanju su veliki novci i ne zanima ih kako se oni nose sa svim tim što im se praktički preko noći dogodilo. Jako dobro ovaj film prikazuje sve to, a kada se tome dodaju traume iz djetinjstva, očito krhko mentalno zdravlje, tada donekle možemo shvatiti zašto je želio pobjeći od slave koja ga je uhvatila nespremnog i zatekla. I tu ne mislim doslovno, jer nije on počinio samoubojstvo, već je njegovo utapanje bila prava tragična nesreća.
Primjedbe
Objavi komentar