Režiser Steven Soderbergh i scenarist Ed Solomon su nakon mini-serija "Mosaic" i "Full Circle" te filma "No Sudden Move" suradnju nastavili i ovom toliko tipičnom britanskom crnohumornom dramom da čovjek nikad ne bi pomislio da iza nje stoje dva Amerikanca. I prilično je to minimalistički film čija se radnja u najvećem dijelu odvija u stanu, ujedno i ateljeu nekoć slavnog slikara Juliana Sklara (Ian McKellen). On je već u osamdesetim godinama i dobrih 20 godina nije naslikao baš ništa, a već 30 godina ništa značajno. Stari je to cinik koji je na vrhuncu slave bio davno sa serijom slika nazvanim "Christophers" po čovjeku koji mu je poslužio kao model, moguće i ljubavniku.
No, njegova djeca Sallie i Barnaby (Jessica Gunning i James Corden), svjesni su da će im otac ubrzo preminuti, baš kao što je i on svjestan da su oni niškoristi, bitange i ljenčine. Kako se Sklarove slike iz edicije "Christophers" danas prodaju za milijunske iznose, a postoji još nekoliko slika koje stari nije završio, tako će njih dvoje osmisliti pakleni plan. Angažirat će poznanicu i nekoć talentiranu slikaricu kao tatinu kućnu pomoćnicu, no pravi razlog bit će taj da Lori Butler (Michaela Coel) završi nedovršene slike pa ih oni nakon njegove smrti dobiju u nasljedstvo i prodaju za milijune kad se ispostavi da ih je stari svo to vrijeme skrivao.
Vrlo brzo taj plan će se izjaloviti jer će stari slikar od svoje nove pomoćnice prvo tražiti da uništi sve njegove nedovršene slike. I baš kao svi filmovi i serije tandema Soderbergh - Solomon bit će tu puno iznenađenja i preokreta, a pokazao se "Christophers" kao iznimno zanimljiv, zabavan i pametan film koji sjajnim i uvjerljivim izvedbama nose McKellen i Coel. Dok je stari slikar jedan od onih pomalo frustriranih, ciničnih staraca svjesnih da mu se bliži kraj, Lori je karizmatična i sposobna slikarica čiju je karijeru nekoć u korijeu sasjekao baš Sklar, no čini se da se on toga i ne sreća.
Bio je on nekoć slavan umjetnik koji je danas gotovo zaboravljen zbog čega je sam i okružen gorčinom, bolešću i osjećajem da ga je vrijeme pregazilo, a odnos između Juliana i Lori postupno postaje emocionalno središte filma. Ono što počinje kao manipulacija i skrivena prijevara pretvara se u odnos međusobnog razumijevanja između dvoje ljudi koji su na različite načine razočarani umjetničkim svijetom. Film se zato bavi i usamljenošću, potrebom za priznanjem te mogućnošću emocionalne obnove kroz kreativnost, a Soderbergh pritom koristi satiru kako bi kritizirao suvremenu umjetničku industriju koja umjetnost pretvara u investicijsku robu.
Primjedbe
Objavi komentar