Christopher Nolan nastavlja u svom standardnom ritmu od svake tri godine izbacivati novi film, a sada je u kina stigla epska povijesna fantazija / pustolovna drama koja je i prije početka prikazivanja počela izazivati kontroverze. Nije Nolan prvi koji je odlučio ekranizirati legendarni Homerov ep o povratku kući kralja Itake nakon Trojanskog rata, a premda su kritike išle od toga da je "Odiseja" ili fantastičan ili grozan film, činjenica je da je Nolan ponovno napravio dobar posao. Naravno da je riječ o vizualno impresivnom filmu snimljenom na čudesan način koji se jednostavno morao pogledati u kinu da bi se doživio kako spada, a Nolan ne bi bio Nolan da se ne poigrava s naracijom.
Ona je u "Odiseji" ne samo nelinearna i fragmentirana, već zapravo memorijska jer Nolan Odisejevo putovanje ne pripovijeda kronološki, već ga slaže poput sjećanja koja se postupno vraćaju. Odiseja (Matt Damon) upoznajemo dok je na kraju svojih putovanja zaglavio na otoku nimfe Kalipso (Charlize Theron) i praktički ničega se više ne sjeća. Ne zna ni tko je on, ni kako je završio kod te ljupke čarobnice koja ga je začarala i dala mu da brsti cvjetove lotusa koji su mu izbrisali pamćenje. Ili se zapravo on sam ne želi sjećati svega što je prošao u posljednjih dvadesetak godina otkako je još gotovo kao mladić napustio rodnu Itaku. No, sjećanja će se polako početi vraćati i to od početaka.
Od trenutka kada su Trojancima podvalili trojanskog konja pa ih masakrirali i opljačkali grad pa preko putovanja kući koje je potrajalo godinama. Sadašnjost, prošlost, priče unutar priča i Odisejeva sjećanja stalno se tu isprepliću, a paralelno ktome pratimo i događanja na samoj Itaci gdje njegova žena Penelopa (Anne Hathaway) i sin Telemah (Tom Holland) čekaju hoće li se on konačno vratiti iz rata koji je odavno završio. I sada dolazimo na ono što smo često mogli čuti kada je riječ o filmu, a to je da Nolan nije vjerno slijedio Homerov predložak i da njegova "Odiseja" i nema puno veze s kanonskim djelom svjetske književnosti nastalim valjda prije 2.500 godina.
.png)
Pa rekao bih na to - dobro jutro! Ako je netko očekivao da će Nolan napraviti klasični ep o povratku kući starogrčkog junaka koji se putem bori s raznim nemanima i junački ih redom pobjeđuje, taj je jako naivan. Puno povika se moglo čuti i oko izbora tamnopute meksičke glumice porijeklom iz Kenije Lupite Nyong'o za ulogu najljepše žene starog svijeta - Helene (glumi ona i njenu sestru Klitemnestru, ujedno i šogoricu jer su obje udane za braću kraljeve Sparte i Mikene, Menelaja i Agamemnona). Nakon što sam pogledao film, sve je i po tom pitanju sjelo na svoje mjesto jer očita je Nolanova namjera bila dekonstrukcija mita o junaštvu i slavi pa tako shvaćamo da je navodna otmica te legendarne ljepotice bio tek prozirni povod za rat.
Pravi razlog je po Nolanu bio želja Grka odnosno Ahejaca da se dokopaju bogatstva Troje koja je tada bila važno trgovinsko sjecište i remetila je planove brojnim grčkim polisima pa su oni pod vodstvom kralja svih kraljeva Agamemnona (Benny Safdie) odlučili to riješiti. Dekonstrukcija je to legendarnog mita i na način da sve likove Nolan tu promatra iz posve drukčije perspektive i više se on pita što se to zapravo nalazi ispod površine svima poznatog mita i pustolovnog epa. Posebno je tu zanimljiv lik Odiseja jer on nije isključivo nevjerojatno inteligentni junak i najlukaviji čovjek starog svijeta kakvog ga znamo iz Homerovih djela. On je čovjek kojem je jasno da su zbog njega izginuli svi njegovi prijatelji, kao i da je zahvaljujući njegovoj dosjetljivosti na iznimno okrutan način zbrisana cijela jedna civilizacija.
Sjajne su tu i scene u kojima Trojanci dovlače tog trojanskog konja u grad i pametno Nolan promišlja kako je to zapravo uopće izgledalo i kako su ti ljudi dopremili to čudo teško valjda desetke tona s obale do grada. Razmišlja on i o tome kako je to izgledalo u utrobi tog drvenog konja u kojem su svi ti silni junaci proveli valjda nekoliko dana kada su pišali i srali jedni po drugima. Sva ta čudovišta s kojima će se tijekom putovanja suočiti Odisej i njegovo društvo ovdje nisu isključivo zle nemani koje iz neke obijesti napadaju naše junake, već su naši junaci ti koji su došli na njihov teren. Daleko od toga da "Odiseja" spada u krug najboljih Nolanovih filmova, no definitivno je to film vrijedan gledanja, spektakularna epska pustolovna drama kakvu danas valjda ne bi uspio snimiti nitko osim njega. Najveća zamjerka filmu mi je što je ipak pretjerano razvučen, posebno prema kraju i mislim da bi to podjednako dobro, ako ne i bolje funkcioniralo da je kojih 15, 20 minuta kraće.
Primjedbe
Objavi komentar