Ugledna mađarska filmašica Ildiko Enyedi, ne tako davno dobitnica Zlatnog medvjeda u Berlinu za film "On Body and Soul", predstavila se u glavnom programu festivala u Veneciji esejističkom i meditativnom dramom u čijem je središtu pažnje - jedno stablo! I to ne bilo kakvo stablo, već stablo ginka posađeno u botaničkom vrtu sveučilišta u njemačkom gradu Marburgu još 1832. godine. Upravo oko njega Enyedi i gradi priču "Tihog prijatelja" u kojem je spojila povijesnu dramu, znanstvenu fantastiku, filozofski esej i ekološku meditaciju, usput gotovo potpuno napustivši klasičnu filmsku naraciju i pripovijedanje. To sada već ogromno stablo kao da će postati svjedok ljudske povijesti, pošto se radnja filma odvija kroz tri razdoblja i to 1908., 1972. i 2020. godine te svaka od tih priča prati druge likove i drugačiji odnos prema prirodi, znanju i samom pojmu svijesti.
I ne samo to, svako razdoblje djeluje i vizualno posve drukčije i snimljeno je na drukčiji način. Priča iz 1908. snimljena je crno - bijelo na 35-milimetarskoj vrpci, ona iz 1972. na 16-milimetarskom filmu, dok je suvremena priča snimljena digitalno. Od te suvremene priče zapravo i krećemo i u njoj legendarni Tony Leung Chiu-wai kojeg se i dalje najbolje sjećamo po ulogama u filmovima Wong Kar Waija glumi hongkonškog neuroznanstvenika koji tijekom pandemijskog lockdowna počinje proučavati stari ginko. Njegovo istraživanje postupno otvara pitanje koje je i središnjica filma odnosno postoji li oblik biljne svijesti koji ne razumijemo zato što sve promatramo iz ljudske perspektive?
U priči 1908. pratimo Grete (Luna Wedler je u Veneciji dobila nagradu za najbolju mladu glumicu) koja postaje jedna od prvih studentica na Sveučilištu u Marburgu, no ubrzo će je zanteresirati fotografija i upravo će biljke postati njena glavna inspiracija. U središnjoj priči pak upoznajemo studenta Hannesa (Enzo Brumm) koji se zbližava sa susjedom Gundulom (Marlene Burow). Ona pak istražuje odnose između ljudi i biljaka, a nakon što ode na put povjerit će Hannesu brigu o biljkama, osobito geraniji koju je spojila na senzor. Premda te tri priče nisu izravno povezane osim što svi likovi na neki svoj način pokušavaju komunicirati s biljkama i pokušavaju ih razumijeti, kao da se one nekako isprepliću duhom, baš kao što Enyedi ovdje na zanimljiv način isprepliće i povezuje znanost i poeziju.
"Silent Friend" je jedan od onih kompletativnih, meditativnih, gotovo eksperimentalnih filmova sporog ritma, no ima u sebi neku magiju koja potpuno zaokupi gledatelja i ne pušta ga tih skoro dva i pol sata. Film je to kojim Enyedi kao da nas pokušava navesti da promijenimo perspektivu i pomislimo ima li zaista nekih sličnosti između ljudi i biljaka. I koliko bi svijet bio drukčiji da nije tako antropocentričan, a ginko tu sigurno nije izabran slučajno jer je riječ o jednoj od najstarijih vrsti drveća na svijetu. Stablo je to koje je postojalo čak i prije nego što su Zemljom hodali dinosauri i tko zna što bi sve kad bi mogle ispričale jedinke kojima su možda na neki način te priče iz povijesti prenosili njihovi preci. Neobičan je to i zanimljiv film u kojem stalno skačemo iz jednog u drugog pa u treće vremensko razdoblje, a nakon što ga pogledamo još dugo se mota po glavi i razmišljamo o onome što smo vidjeli.
Primjedbe
Objavi komentar