Otkako se prije nekoliko godina s glazbe više prebacio na film, nekadašnji bubnjar američkog hip-hop benda "The Roots" Amyr Questlove Thompson, niže dobre i zanimljive biografske dokumentarce o svojim kolegama. U prvom planu su mu crnački glazbenici pa je nakon Oscarom nagrađenog "Summer of Soul" o zaboravljenom festivalu crnačkih glazbenika u njujorškom Harlemu sedamdesetih i "Sly Lives!" o Slyu Stoneu, red sada stigao na "Earth, Wind & Fire". I njegovog osnivača i bandleadera Mauricea Whitea, a ponovno je to kvalitetno napravljen dokumentarac u kojem se Questlove drži ranije prokušane formule.
Uz arhivske snimke, naraciju samog protagonista i intervjue brojnih svjedoka vremena, saznajemo više manje sve što bismo trebali znati o Whiteu i njegovom bendu. Ne mogu baš reći da sam neki veliki fan "Earth, Wind & Fire", a film podnaslovljen "To be Celestial vs That's the Weight of the World" donosi nam priču o jednoj viziji, usponima i padovima i nevjerojatnoj upornosti. Saznajemo tako da je White rođen kao ona prava crnačka sirotinja iz Memphisa kojeg je mama morala ostaviti dok je imao pet godina jer ga jednostavno nije mogla prehraniti i otišla je u Chicago gdje je zasnovala novu obitelj. Doznat ćemo ovdje i da je Whiteu pred očima ustrijeljen njegov otac dok je bio dijete, a sve to ga je obilježilo i kasnije u životu i vjerojatno od njega stvorilo čovjeka kakav je bio.
Energična je to i emotivna glazbena biografija koja nadilazi klasični pregled karijere jednog benda, a Questlove se tu ne fokusira se samo na najveće hitove, nego pokušava objasniti zašto je glazba grupe "Earth, Wind & Fire" desetljećima ostala relevantna. Film istražuje kako su Whiteova filozofska i mistična uvjerenja oblikovala ne samo zvuk benda, nego i njihove spektakularne scenske nastupe, a glazba je to koju je teško ukalupiti i jednostavno opisati jer spoj je to soula, funka, jazza, afričkih ritmova, spiritualnosti i afrofuturizma. Koristi Questlove bogatu arhivsku građu, dosad neobjavljene snimke i ritmičnu montažu koja gledatelju prenosi osjećaj koncerta.
Umjesto linearnog nabrajanja događaja, film funkcionira kao svojevrsno audiovizualno putovanje kroz boje, zvukove i ideje koje su definirale identitet benda. Tematski, riječ je o priči o kreativnoj ambiciji, zajedništvu i cijeni uspjeha. Dokumentarac ne izbjegava prikazati pritisak koji je White osjećao kao vođa grupe, unutarnje napetosti i osobne žrtve koje su pratile njihov uspon. Osim toga, naglašava optimizam i univerzalnu poruku njihove glazbe i vjeru da umjetnost može povezivati ljude bez obzira na generaciju, rasu ili kulturno podrijetlo. Odlično ovaj film povezuje i osobnu priču s društvenim kontekstom, a uz standardni dašak nostalgije koji dolazi uz ovakve filmove, shvaćamo zašto se "Earth, Wind & Fire" smatra jednim od najutjecajnijih bendova 20. stoljeća i objašnjava zašto njihove pjesme i danas zvuče suvremeno.
Primjedbe
Objavi komentar