Jubilarnu tristotu obljetnicu objavljivanja serije violinskih koncerata "Četiri godišnja doba" slavnog talijanskog kompozitora Antonia Vivaldija moralo se obilježiti i na talijanskom filmu. Režije se primio poznati talijanski kazališni i operni režiser Damiano Michieletto, a kao predložak mu je poslužio nagrađivani roman Tiziana Scarpe "Stabat Mater". Nije to klasični povijesni roman ili biografija o slavnom skladatelju, već ta knjiga pa i film zamišljaju odnos između Vivaldija i mlade talentirane violinistice iz venecijanskog sirotišta. Nažalost, nije to bio posebno impresivan film iako su povijesne okolnosti Venecije ranog 18. stoljeća jako dobro prikazane o čemu svjedoči nekoliko nacionalnih talijanskih filmskih nagrada David di Donatello u tehničkim kategorijama.
Cecilia (Tecla Insolia iz serije «Art of Joy») je djevojka odrasla u venecijanskom sirotištu za djevojke gdje tu ostavljenu djecu od malena uče pjevanju i sviranju. Cecilia je tako iznimno talentirana violonistica, no problem je što je ona obećana za udaju starijem velikašu kada se on vrati u Veneciju iz rata s Turskom. Izgleda da se sirotište financira tako što te ostavljene djevojčice jednom kad porastu prodaju kao supruge dobrostojećim Venecijancima, no unatoč tome, pažnju prema Ceciliji će usmjeriti slavni i boležljivi skladatelj (Michele Riondino). Budući Cecilijin muž baš i neće biti posebno zainteresiran za to da se njegova žena bavi glazbom, makar joj učitelj bio i slavni Vivaldi.
Primjedbe
Objavi komentar