Emin Alper, drugi po redu najbolji mi aktualni turski filmaš nakon neprikosnovenog Nurija Bilge Ceylana, je za ovu izvrsnu misterioznu dramu inspiriranu stvarnim događajima osvojio i najveću nagradu u karijeri do sada. Za "Salvation" ili "Kurtulus" u originalu je osvojio drugu po važnosti nagradu u Berlinu odnosno Srebrnog medvjeda žirija u glavnom programu, a bio je to najbolji od svih njihovih pet filmova (Beyond the Hill, Frenzy, A Tale of Three Sisters, Burning Days) koje sam gledao. Mračna je to i atmosferična kombinacija drame i trilera s minimalnim elementima fantazije (ili bolje rečeno snova) čija je radnja smještena duboko u turskoj provinciji. I to divlje okruženje planinskih sela jugoistoka Turske igra tu bitnu ulogu, a vizualno djeluje i više nego upečatljivo pa i zastrašujuće,
"Salvation" je jedan od onih filmova koji lokalnu priču o dugogodišnjoj mržnji pretvaraju u univerzalnu studiju o nastanku kolektivnog nasilja. Pratimo tu dva suparnička klana čiji će sukob oko zemlje, društvenog položaja i pokušaja ispravljanja nekih povijesnih nepravdi postupno prerastati u nešto mnogo opasnije i užasnije. Nadahnuće za film Alper je pronašao u stvarnom masakru koji se dogodio 2009. godine u selu Bilge u pokrajini Mardin na jugoistoku Turske, no njegova intencija nije rekonstrukcija stvarnog događaja. Taj stvarni događaj mu je zato poslužio kao inspiracija za puno dublje pitanje o tome kako obični ljudi mogu biti kadri počiniti nezamislive zločine.
Pratimo tako ovdje konflikt između dva klana u seoskom planinskom naselju. Priča kreće povratkom klana iz nizine Bezarija, koji je zbog sigurnosnih prijetnji napustio svoje posjede. Za to vrijeme su pripadnici siromašnijeg brdskog klana Hazeran ostali na tom području, obrađivali zemlju i borili se protiv napadača. I kada su napadači (koje ovdje nazivaju teroristi, a za pretpostaviti je da bi se moglo raditi o Kurdima) potisnuti, Bezariji se odlučuju vratiti u svoje selo i tražiti natrag svoje posjede. Naravno da Hazerani nisu zbog toga presretni i misle da bi ta zemlja sada trebala pripadati njima jer su je obranili iako se u zemljišnim knjigama vode na Bezarije.
I dok seoski šeik odnosno starješina Ferit (Feyyaz Duman) zagovara smirivanje sukoba, njegov stariji brat Mesut (izvanredni Caner Cindoruk je po meni ostvario jednu od najboljih uloga godine) ima drukčije planove. Kako je riječ o i dalje prilično primitivnoj, tradicionalnoj pa i praznovjernoj zajednici, tako se seoski starješina koji je ujedno i vjerski vođa bira nasljeđivanjem. Mesut se i dalje nije pomirio s time što ga je djed zaobišao i kao šeika postavio njegovog brata, a situacija će se dodatno početi zaoštravati kada Mesut počne doživljavati uznemirujuće snove i vizije koje tumači kao božanske poruke. Tako će on sve radikalnijim propovijedima privlačiti one koji su za konačni obračun sa suparničkim klanom, a iako je očigledno da on sve više gubi veze s realnosti, već smo naučili (nažalost) da su ljudi skloniji pratiti one koji zagovaraju nasilje od onih koji su za mirno rješenje i kompromis.
Na izvanredan način Alper tu spaja političku alegoriju, psihološku dramu, mračni pa i mistični triler s gotovo elementima horora. Djeluje to tjeskobno, paranoično, pogotovo jer su Mesutove vizije užasavajuće realistične pa je ponekad teško razlikovati što je stvarnost, a što ne. Ta prijetnja koju Hazerani sve više osjećaju povratkom suparničkog klana iz dana u dan postaje sve jača, galamdžije poput Mesuta ih uvjeravaju da su ugroženi i da im se ne piše dobro i ljudi su u sve većem strahu. Sve će to voditi prema šokantnoj eskalaciji nasilja na kraju, a "Kurtulus" odlično prikazuje kako karizmatični vođe mogu iskorištavati kolektivne frustracije, strahove i pretvarati ih u mržnju prema drugima. Mračna je to i uznemirujuća politička parabola o tome kako nastaje nasilje i zašto ga je tako teško zaustaviti kada jednom postane zajedničko uvjerenje.
Primjedbe
Objavi komentar