THE BALLAD OF BUSTER SCRUGGS (2018,SAD) - 8/10

Divlji zapad oduvijek je privlačio brojne ne samo američke filmaše, a među njih se definitivno može ubrojati i braću Joela i Ethana Coena. Vjerojatno najpoznatija filmska braća već su i ranije snimili jedan film koji je smješten na divlji zapad (True Grit), no dobar dio njihovih filmova koji su smješteni u sadašnjost poetski i estetski bi se mogli barem djelomično smjestiti pod westerne. Tu spadaju i njihovi prvi filmovi poput "Blood Simple" ili "Arizona Junior", potom "Tko je ovdje lud", kao i film koji im je donio tri od četiri Oscara odnosno "No Country for Old Men". Opčinjenost divljim zapadom i svojevrsnom romantikom i idealiziranjem te ultimativne slobode ljudi koji su u to vrijeme harali tim nepreglednim prostranstvima, Coeni su iz sebe očito pokušali izbaciti i kroz ovaj film, koji je zapravo western antologija sastavljena od šest nepovezanih kratkih priča.

U "Baladi Bustera Scruggsa" Coeni daju i svojevrsni hommage svim tim velikim autorima koji su snimali westerne, a na leđa su si stavili veliki zadatak jer su se u jednom filmu odlučili pozabaviti gotovo svim aspektima života na divljem zapadu. Imamo tu tako lutajuće revolveraše, razbojnike, putujuće zabavljače, tragače za zlatom, borbe s Indijancima, dugotrajna i iscrpljujuća putovanja od istoka prema zapadu, kao i neizbježne vožnje diližansama ili poštanskim kočijama u kojima se znala okupiti najšarolikija moguća ekipa u što smo se mogli uvjeriti u Tarantinovoj "Mrskoj osmorci". Žanrovski je ovaj film gotovo nemoguće odrediti jer se u svakoj priči ovdje isprepliću i drama i komedija i pustolovni film, ali i mjuzikl, no u svakom trenutku posve je jasno da je to film koji su snimila braća Coen. Gotovo svi ti likovi koji upoznajemo klasični su likovi iz njihove mašte i iz njihovog svijeta i neki od tih likova mogli bi se usporediti s likovima iz njihovih ranijih filmova.

Filmovi braće Coen donekle bi se mogli podijeliti na one mračne (poput već spomenuteg No Country for Old Men, Farga ili Millerovog raskrižja) i one potpuno otkačene, gotovo pa zajebantske filmove (prvi na pamet tu mi jasno pada gospodin Lebowski, a tu su i Raising Arizona i posljednji Hail, Caesar), a osim što im je sa svoje 133 minute Buster Scruggs najduži film u karijeri, to je i film u kojem se njihov mrak i njihova otkačenost potpuno stapaju. Gotovo istovremeno svih ovih šest priča podjednako je i mračno i otkačeno, tužno i veselo, da mi čak na trenutke djeluje kao retrospektiva karijere ovih velikih američkih filmaša. Prvotno su Ethan i Joel imali ideju ovaj film napraviti kao mini-seriju od šest epizoda s različitim pričama s divljeg zapada, no na koncu su se predomislili i snimili su cjelovečernji film u kojem zapravo imamo šest kratkih filmova. I daleko od toga da Coeni ovdje na razdoblje divljeg zapada, to realno gledano surovo, okrutno i mračno doba, gledaju romantično. Oni pomalo cinično, na crnohumoran i dubok način analiziraju život tog prostora i vremena, a bilo je to vrijeme kad je život bio prilično jeftin i ljudi sirovi, što će na svojoj koži osjetiti i dobar dio njihovih junaka.

Namjerno izbjegavam i minimalno spominjanje bilo kakve radnje jer to bi moglo narušiti užitak gledanja ovog krasnog filma. Kao i ranije, okupili su Coeni vrhunsku glumačku ekipu sastavljenu od poznatijih (Liam Neeson, James Franco, ali i legendarni glazbenik Tom Waits kojeg smo ranije obično imali priliku gledati u filmovima Jima Jarmuscha) i manje poznatih, ali savršeno kastiranih glumaca, no "The Ballad of Buster Scruggs" možda je vizualno najimpresivniji njihov film. Fotografija u ovom filmu naprosto je senzacionalna i odluka da se kao direktora fotografije angažira Francuza Brunu Delbonnela (Amelie, Zaruke su dugo trajale, Harry Potter, Darkest Hour, s Coenima je ranije surađivao na Insade Llewyn Davis) pokazala se vrhunskom. Mislim da divlji zapad nije nikada izgledao vizualno ovako besprijekorne, a neke scene bez problema mogle bi se smjestiti u sam vrh filmske fotografije u povijesti.

Naravno da ne spada ovaj film u sam vrh opusa Coenovih, no "Balada Bustera Scruggsa" film je koji se u taj opus savršeno uklapa i savršeno ga zaokružuje, a meni ga je, priznajem, bio užitak gledati. Te pomalo bizarne priče s čudnim likovima koje se ne bi sjetio osmisliti valjda nitko osim ovog dvojca iz Minnesote pravo su osvježenje i još jednom su Coeni pokazali kakvi su majstori u pričanju priča. U nekim od segmenata koji traju po deset ili petnaestak minuta oni su uspjeli ispripovijedati smisleniju i zaokruženiju priču nego što bi nekim manje talentiranim autorima uspjelo u filmu od dva sata. Zato i ne čudi da su na festivalu u Veneciji, gdje je "Buster Scruggs" imao premijeru dobili i nagradu za najbolji scenarij, a ne bih se začudio da dobiju još jednu nominaciju za Oscara u ovoj kategoriji. Bio je ovo i prvi film Coenovih snimljen za Netflix, na kojem je emitiran samo tjedan dana nakon što je imao premijeru u američkim kinima, a koliko je to dobro što smo ga paralelno s cijelim svijetom mogli pogledati u vlastitim domovima, toliko mi je i žao jer ovo je jedan od onih filmova koji bi definitivno još posebniji dojam ostavio u kinu. No, bojim se da će ovo biti prvi film Coenovih nakon dugo godina koji će zaobići naša kina. 

IMDB LINK