THE SPY GONE NORTH (2018,KOR) - 8/10

Ne znam čini li se to samo meni ili je i preko filmske industrije Južna Koreja počela ublažavati retoriku prema sjevernim susjedima u posljednje vrijeme i dio krivnje za zategnute odnose uzimati i na sebe, a na tom tragu je i ovaj špijunsko - politički triler koji je inspiriran stvarnim događajima i stvarnim ljudima. "The Spy Gone North" ili "Gongjak" u originalu inspiriran je životom bivšeg tajnog agenta iz Južne Koreje po imenu Park Chae-seo, koji se uspio infiltrirati u Sjevernu Koreju 90-ih godina prošlog stoljeća kako bi došao do podataka oko tamošnjeg nuklearnog programa. Odmah na početku filma se ističe da je Park poslužio samo kao inspiracija i da je dobar dio događaja i osoba iz ovog filma fikcionalan i dramatiziran, no nema sumnje da je dio prikazanih događaja barem djelomično istinit.

Ovaj me film ugodno iznenadio jer za razliku dobrog dijela tamošnje produkcije u kojoj u većini slučajeva imamo klasične trilere u kojima se najviše pažnje stavlja na nevjerojatne obrate, suspense i akciju, "Gongjak" je prava sporovozna politička drama, koja kao da je snimljena po predlošku nekog korejskog Johna Le Carrea. Agenta Parka tako u početku upoznajemo kao časnika južnokorejske vojske, kojeg početkom 90-ih unovače tajne službe kako bi pokušao doći do informacija oko sjevernokorejskog nuklearnog programa. Taman negdje u to vrijeme tamošnji vrhovni vođa Kim Jong-il počeo je u strogoj tajnosti raditi na proizvodnji nuklearne energije, a to je, sasvim logično, izazvalo ozbiljan strah kod južnjaka. Tako je Park prvo dobio zadatak da zatre sve podatke o svojoj prošlosti te se nakon nekoliko godina potom počeo predstavljati kao poduzetnik i počeo je preko Pekinga ostvarivati i poslovne kontakte sa sjevernjacima.

Ubrzo je uspio doći u kontakt s važnim ljudim sjevernokorejskog režima, kojem je također jako dobro došao netko s juga kako bi preko njega mogli na crno plasirati umjetnine i artefakte. Nakon što je uspio doći na sjever, Park je sjevernokoreance uspio nagovoriti i na ostale oblike poslovne suradnje, a oni su preko njega pokušali doći do informacija o jugu i tamošnjim političkim aktivnostima. No, vrlo brzo ovaj je tajni agent shvatio da su obavještajne vrhuške juga i sjevera povezane daleko bolje nego što bi se dalo i zamisliti, a da se to ponajviše koristi i za umjetno stvaranje napetosti. Posebno uoči izbora, kad su, gle čuda, sjevernjaci preko linije koja dijeli dvije države krenule s raketiranjima juga ili slično, a vladajući na jugu to bi iskoristili da zadržavanje vlasti plašeći ljude da će ih u slučaju njihovog poraza, sjevernjaci pregaziti.

Implicira ovaj film neke opake stvari i završava preuzimanjem vlasti liberalnog predsjednika Kim Dae-junga, čovjeka koji je dobio i Nobelovu nagradu za mir zbog toga što je započeo s mirnim rješavanjem sukoba sa sjeverom. Tako je on bio prvi južnokorejski predsjednik koji se 2000. godine u Pjongjangu susreo s Kim Jong-ilom, što se smatra kritičnim trenutkom u normalizaciji odnosa dviju Koreja. Sad, jesu li detalji koji se impliciraju ovim filmom, da je ranija nacionalistička vlast koja je u ovom ili onom obliku Korejom vladala od 50-ih pa sve do 1997. godine doista na ovaj način zloupotrebljavala sukob, pitanje je za povjesničare i istražitelje. Meni je najbitnije ovdje ipak bilo da je riječ o jako dobrom i uzbudljivom filmu u kojem se napetost ne stvara akcijom i naganjanjima, nego političkim i špijunskim smicalicama i natezanjima. Bio je ovaj film prilično uspješan u korejskim kinima te je na uloženih 14 zaradio gotovo 40 milijuna dolara, dok je podjednako uspješan bio i u izboru "Blue Dragon Awards". Jong-bin Yoon dobio je nagradu za najboljeg režisera, a film je ukupno imao devet nominacija, među kojima i one za najbolji film, glumca i scenarij. 

IMDB LINK