Evo i jednog
poluhorora koji je moj omiljen Koreanac (ili Korejac, ko će ga više znati)
Chan-wook Park snimio prije koju godinu na temu vampira. Naravno, s obzirom da
je ovdje riječ o Parku pa svi oni koji su upoznati s njegovim likom i djelom
lako mogu naslutiti da tu nikako posrijedi ne može biti klasična horor priča,
već je ovo klasični parkovski križanac više žanrova, od horora i fantazije pa
do drame, čak i romanse. Realno gledajući, Žeđ je definitivno do sada najbliže
Parkovo koketiranje s hororom, većina njegovih ranijih uradaka kad bi se morala
ukalupiti stavila bi se u trilere, dok su mu posljednja dva filma (Stoker i
Sluškinja) ipak najbliže drami.
Park je ideju za Žeđ pronašao u romanu "Therese Raquin" Emila Zole,
no naravno da je Zolinu ljubavnu romanesku prilično dobri naš Chan-wook
izmijenio, prilagodio i smjestio je u današnju Koreju. U središtu priče je
korejski katolički svećenik Sang-Hyun (u izvedbi jednog od najpoznatijih
korejskih glumaca (Kang-ho Song - Snowpiercer, Memories of Murder, Mr.Vengeance,
The Host). On radi u bolnici kako bi pružao posljednju utjehu bolesnicima, a
ubrzo se odluči dobrovoljno prijaviti na eksperiment u kojem se traži lijek za
smrtonosni Emmanuel virus koji pogađa najviše upravo svećenike i misionare. No,
eksperiment pođe po zlu i svi pokusni kunići umru pa tako i naš svećenik, koji
ipak ubrzo čudesno preživi, jedini među 500 ostalih osoba podvrgnutih ovom
testiranju. Vijest o njegovom čudesnom oporavku ubrzo se proširi među pukom,
koji ga počne štovati kao sveca, no istina je potpuno drukčija. Svećenik je
preživjeo samo što se zarazio još puno opasnijom bolešću - vampirizmom, a
jedini način da poništi simptome Emmanuel virusa je ljudska krv. No, svećenik
kao svećenik, ubrzo se zaljubi u ženu svog prijatelja iz djetinjstva, a tu se
situacija dodatno zakomplicira.
Pa iako je u središtu ove priče vampir i Park je sam naglasio da ovo nije
klasični film o vampirima, nego o strasti i ljubavnom trokutu. Osim što je
velemajstor u pričanju priča i njihovom prenošenju na film, Park je također i
redatelj sa savršeno istančanim osjećajem za kadar i detalje. Način na koji je
on prezentirao ovu vampirsku romansu jednostavno je fascinantan, priča je
to puna preokreta i iznenađenja, koja se usput bavi i brojnim moralnim dvojbama.
Naš povampireni svećenik potpuno je svjestan razlika između dobra i zla i
čovjek je to s izrazitim vjerskim osjećajima, a Park i na njegovom primjeru
pokazuje da ljudi ipak ne mogu protiv svoje prirode. Unatoč svojim unutarnjim
borbama i unatoč tome što je svjestan da je sve što radi zapravo grijeh,
svećenik se ne može oduprijeti svojim instinktima i požudi, što, pokazat će se,
u propast ne odvede samo njega, već i sve oko njega.
Kako je ovo romansa baš koliko je i horor, mogu se očekivati i prilično eksplicitne
ljubavne scene, no zato je nasilnih trenutaka tu ipak puno manje nego u
prosječnom Parkovom filmu. Žeđ je ujedno i prvi korejski "mainstream"
film u povijesti u kojem imamo "full frontal male nudity" kako bi to
rekli američki cenzori, no unatoč svojoj eksplicitnosti, Žeđ je odmah nakon
premijere nanizala pregršt nagrada i Parka učvrstila među vodećim svjetskim
modernistima, a ujedno mu donijela i nagradu žirija na festivalu u Cannesu.
Veliki fan Parkovih filmova je i Quentin Tarantino, a Žeđ je klasični primjer
njegovog filmskog izričaja. Možda Žeđ i nije najbolji Parkov film, no svakako
je to djelo vrijedno gledanja i uživanja u originalnoj i upečatljivoj
naraciji, ali i realizaciji jednog od najvećih redatelja današnjice, redatelja
kojeg su mnogi u njegovoj domovini pokušali kopirati, ali tek su rijetki
djelomično uspjeli.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar