Prekrasan film snimljen po istinitom
događaju i po stvarnim ljudima, koji je ujedno bio i korejski kandidat za
Oscara, a kad je neki film iz Južne Koreje kandidat za Oscara, onda već samo to
govori koliko je to dobar film pošto ondje dobre filmove štancaju kao na
pokretnoj traci. Hun Jangov film s možda i najpoznatijim korejskim glumcem
Kang-ha Songom (Snowpiercer, Thirst, Memory of a Murder, Mr Vengeance) i
njemačkim glumcem Thomasom Kretschmannom u glavnim ulogama nema nikakve veze sa
Scorseseovim Taksistom. No, za razliku od dobrog dijela filmova koji stižu iz
Koreje, ovaj je film snimljen u stilu pravih holivudskih spektakla.
Ova povijesna drama snimljena je
prema istinitim događajima iz proljeća 1980. godine kad su se studenti, a potom
i ostali stanovnici Gwangjua, grada na jugu Južne Koreje pobunili protiv
militarističke vlade. Treba znati da Južna Koreja tada nije bila ni izbliza
napredna i demokratična država kao što je danas. I danas je Južna Koreja visoko
militarizirana zemlja jer rat sa sjevernim susjedom zapravo nikad službeno i
nije završen, a sve do sredine 80-ih godina na vlasti su u Južnoj Koreji bile
vlade koje ne bi bilo pogrešno nazvati prilično nedemokratskim. Nemiri u Južnoj
Koreji zapravo su započeli još godinu ranije od zbivanja ovog filma, kad je
ubijen dugogodišnji autoritarni predsjednik Park. Njegov nasljednik pokazao se
nedovoljno snažnim pa je vojska izvela klasični državni udar, a to je dovelo do
velikih prosvjeda građana.
Najveći prosvjedi dogodili su
se upravo u južnoj pokrajini Južne Koreje i glavnog gradu Gwangjuu, a za
vrijeme nemira prema podacima UN-a ubijeno je više od šest stotina ljudi. I
upravo u vrijeme početka te pobune smještena je ova priča sa seulskim taksistom
u glavnoj ulozi. Kim je samohrani otac koji jedva spaja kraj s krajem kad
odjednom čuje da u Seul stiže njemački novinar koji nudi stotinu tisuća wona
(koliko god to bilo) onome koji će ga odvesti do Gwangjua. Naravno da se Kim tu
ugura i zajebe svoje kolege, ni ne znajući što ih ondje čeka, pošto su veze s
tim gradom prekinute i pošto je na snazi opća cenzura. Dvojac se nekako ipak
uspijeva probiti do Gwangjua, a ondje zatiče pravo ratno stanje. Njemački novinar
odluči snimati što se zapravo događa i kako vojska tamani nenaoružane civile i
pokazati te snimke svijetu, no vojna hunta ubrzo sazna da je u Gwangju stigao
novinar i problemi počinju.
Kao što sam već naveo ovu povijesnu
akcijsku dramu Koreanci su već nominirali za najvažniju svjetsku filmsku
nagradu, a iako Taksist na kraju nije uspio ući i uži izbor za najbolji film
izvan engleskog govornog područja u 2017. godini, riječ je o iznimnom
ostvarenju. Taksist je također pokupio pregršt nominacija u izboru za najbolji
korejski film, od najboljeg filma, režije, scenarija i glumca, a zanimljivo je
i lijepo vidjeti kad se pojedini narodi na ovakav način imaju hrabrosti
uhvatiti u koštac i s onim dijelom povijesti koji im baš i nije toliko slavan.
Primjedbe
Objavi komentar