Kao
15-godišnjak Edmund Kemper, poznatiji kao Co-Ed Killer, lovačkom puškom upucao
je baku i djeda. Potom je završio u psihijatrijskoj ustanovi, no kad je napunio
21 godinu pušten je na slobodu. Ubrzo je ubio još dvije srednjoškolke, jednu
studenticu, svoju majku i njenu prijateljicu. Nakon ubojstava sva bi tijela
odnio kući, dekapitirao ih te potom imao seksualne odnose s takvim
iskasapljenim tijelima. U razdoblju između 1968. i 1969. godine Jerry Brudos
ubio je najmanje četiri djevojke u Oregonu. Jednoj od tih nesretnica ovaj
je bolesnik odrezao stopalo, čuvao ga u škrinji i samozadovoljavao se nad tom
nogom koju bi stavljao u svoju kolekciju štikli, a drugoj, nakon što ju je
silovao pa ubio, odrezao je grudi i od njih napravio posude. S takvim nezamislivim
bolesnicima posla imaju glavni likovi u ovoj seriji, kojoj je jedan od izvršnih
producenata slavni David Fincher, a njezina je radnja smještena u drugu
polovicu 70-ih godina prošlog stoljeća. Glavni likovi ove serije su dva agenta
FBI-ja, koji ne samo da moraju hvatati takve psihopate i sociopate, već kroz
razgovore s njima pokušavaju dokučiti kako njihov izopačeni um funkcionira da
bi mogli složiti matricu ponašanja istih takvih tipova koji su na slobodi kako
bi ih jednom mogli uhvatiti kad oni krenu sa sličnim bestijalnim ubojstvima.
Najstrašnije od svega je što ovo nije fikcija. Ova je serija napravljena po
stvarnim događajima i u njoj se pojavljuju stvarni likovi (naravno, glumljeni)
kao što su već navedeni Kemper ili Brudos i po knjizi koju su nakon dugogodišnjeg
istraživanja napisali agenti FBI-ja Jonhn Douglas i Mark Olshaker. Douglas {po
kojem je i napravljen lik agenta Holdena Forda} bio je jedan od prvih
profajlera kriminalnih umova i o svojim je saznanjima napisao brojne knjige o
kriminalnoj psihologiji, a njegov je rad i danas izuzetno bitan u rješavanju
takvih najbrutalnijih zločina. Zločina u kojima je jasno da nisu klasični
zločini, već djela potpunih psihopata, koji su obično i prilično inteligentne
osobe i užasno ih je teško uhvatiti.
Da, ova serija je užasno morbidna, možda i jedna od najmorbidnijih koje sam
ikada gledao, no očito je i svijet u kojem živimo prilično morbidan kad postoje
tipovi poput Kempera i Brudosa, ali i Teda Bundyja, Davida Berkowitza, Johna
Waynea Gacyja ili Charlesa Mansona. Zato, prenemaganje i moraliziranje na
stranu, kao i pitanja zašto ovakav strašan sadržaj uopće netko snima i zašto ga
puštati u sebe i gledati takve gadosti, samo ću odmahnuti rukom i ponoviti -
TAKVI TIPOVI POSTOJE. Statistički gledano negdje jedan od nekoliko stotina
ljudi (uglavnom muškaraca) je neka vrsta sociopata. Naravno da neće svaki od
njih odrezati svojoj mami glavu i potom se s njezinom glavom poslužiti za
odrađivanje felacija, no očigledno, postoje ljudi koji su i takvu gadost
spremni napraviti. I neće ni trepuniti, već će maminu glavušu spremiti u
frižider te će se njome hvaliti kao svojevrsnim trofejem, bez ikakvog osjećaja
da je to što čine potpuno nenormalno.
Također, Mindhunter izvrsno pokazuje da najelitnija svjetska služba za rasvjetljavanje ubojstava
i ostalih najgorih mogućih zločina sve do kraja 70-ih i početka 80-ih godina
nije imala pojma kako najefikasnije stati na kraj takvim jebenim idiotima. I tu
na scenu stupaju naša dva junaka, već spomenuti Ford, mladi agent te Bill Trench,
nešto stariji agent, koji se 1977. godine uspijevaju izboriti da im se odobri
budžet za istraživanje kriminalnih umova. Svi smo valjda gledali "Kad
jaganjci utihnu" pa je svima jasan koncept na koji način razmišljanje
poremećenih ubojica može biti i korisno u hvatanju sličnih bolesnika. Da nije
bilo Hannibala Lectera malo sutra bi Clarice uhvatila Buffalo Billa, a da nije
bilo intervjua s ovim PRAVIM monstrumima, teško da bi danas agenti i
istražitelji na ovaj način rješavali slične zločine.
Naravno da
ova serija nije za svakoga jer se ovi najmonstruozniji zamislivi zločini
opisaju dosta detaljno, a serija je i više nego realistična. Znam da ovo sve
napisano za sada izgleda kao da je riječ o nekoj bolesnoj dokumentarnoj seriji
o najgorim ljudima koji su hodali zemljom, Mindhunter je vrhunski napisana
serija, s odlično razrađenim likovima i to do u najsitnijih detalja. Naši
agenti Holden i Bill nisu jednodimenzionalni likovi s kakvima se obično znamo
susretati često u filmovima (hvala bogu više ne toliko u serijama i sva sreća
da se posljednjih godina stvarno jako, ali baš jako puno radi na
karakterizaciji likova i njihovoj razradi do u najsitnije detalje). Oni su i
ljudi sa svojim problemima, na koje ovaj nezamislivo stresan posao mora strašno
utjecati i imati posljedice na njihove privatne živote. Kako njihovo
bihevioralističko istraživanje napreduje, tako i u ovom timu razlike u
tehnikama i načinima na koji koristiti stečeno znanje dovode do razilaženja,
neslaganja i sukoba. Također, ovaj dvojac intervuje s ubojicama je koristio i
za kategorizaciju takvih bolesnicima te su uspjeli postići jasnu distinkciju
tipa organizirani ili neorganizirani ubojica, a prvi su put i upotrijebili
izraz serijski ubojica. Iako smo do sada imali priliku gledati bezbroj serija u
kojima nekakvi agenti istražuju ubojstva pa moraju profilirati ubojice ili
slično, sadržaj sličan ovome nikada nisam gledao. Niti jedna serija do sada
definitivno nije išla toliko daleko u istraživanju psihe tih sociopata i
razloga zbog kojih oni čine to što čine.
Sve je u ovoj seriji na svome mjestu i sve je tu stavljeno s razlogom,
Mindhunter je dramaturški stvarno izvanredno napravljena serija, što zapravo i
ne čudi kad se vidi kolika je vojska iskusnih, ali i onih mladih i talentiranih
scenarista ovdje korištena, počevši sa samim Douglasom i Olshakerom, koji su
bili konzultanti tijekom izrade scenarija. Tu je i Fincher, koji je sam i
režirao čak četiri epizode (prve dvije i posljednje dvije), oskarovac Asif
Kapadia (do sada najpoznatiji kao autor dokumentaraca među kojima je i Senna te
Amy, a vidim da sada snima dokumentarac o Maradoni) te Danac Tobias Lindholm
(stalni scenaristički suradnik Thomasa Vinterberga, koji je također sam i
snimio nekoliko solidnih filmova kao što su Otmica ili Krigen). Moram još
jednom odati počast Netflixu što je opet izbacio izvanrednu seriju, koja je
odmah nakon emitiranja postala prava senzacija, a vjerujem da ćemo i u
sljedećim godinama imati prilike pratiti morbidne i jezive avanture ovih
efbiajevaca i da će na red stići i razgovori s tipovoma poput Charlieja Mansona
ili Davida Berkowitza.
Tek sad vidim koliko sam nadrobio o prvoj sezoni pa o drugoj neću puno, osim da
se Mindhunter i dalje nastava u posve identičnom tonu i da je i dalje to
izvanredna serija kojoj vrijedi posvetiti vrijeme. David Fincher i dalje drži
dirigentsku palicu te je režirao prve tri epizode, dok preostale potpisuju
Australac Andrew Dominik (Jesse James, Killing Them Softly, Chopper) i iskusni
Carl Franklin. I doista su na red za razgovor ugodni stigli tipovi poput
Mansona ili Son of Sama Berkowitza, a agenti Ford i Tench sada će imati priliku
stečena iskustva iz izučavanja najizopačenijih umova Amerike pokazati u
stvarnosti. I to na rješavanju serije zločina koji su potkraj 70-ih i početkom
80-ih poharali Atlantu i u povijesti su ostali upamćeni kao "Atlanta Child
Murders" (preporučujem što manje informiranja o ovim jezivim događajima
kako se ne bi pokvario dojam serije, nešto što sam si priskbio nepotrebnim
guglanjem Narcos: Mexica, otkada slične situacije, ukoliko me zaintrigiraju,
počnem detaljnije iščitavati tek kad završi serija ili film).
Veliki, veliki plus je što likovi postaju sve izgrađeniji i što sve važniju
ulogu dobiva profesorica psihologije s bostonskog sveučilišta Wendy Carr (Anna
Torv), koja također kreće u obavljanje intervjua s psihopatima po zatvorima.
Dinamika odnosa između Forda i Tencha i dalje varira, a neki od njih će uz
profesionalne zadaće upasti i u ozbiljne obiteljske probleme, što će utjecati i
na učinkovitost kod rješavanja slučajeva. Mindhunter također sjajno prikazuje i
cjelokupno stanje u Americi na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, kao i
rasne tenzije s posebnim naglaskom na jedan od najvećih gradova američkog juga,
Atlantu, gdje će mladi crnci iz siromašnih četvrti početi nestajati jedan za
drugim, a leševi će se početi pojavljivati. Imam dojam da ova serija ovdje neće
stati jer i dalje u uvodnim scenama praktički svake epizode nastavljamo pratiti
psihopatskog ubojicu u nastajanju u Kansasu i vjerojatno će to biti jedan od
slučajeva kojem će se agenti iz jedinice za bihevioralne znanosti posvetiti u
budućnosti.
Primjedbe
Objavi komentar