Bila je ova drama film kojim je vjerojatno najveći turski filmaš svih vremena Nuri Bilge Ceylan potvrdio status međunarodne senzacije. Osvojio je za "Tri majmuna" on nagradu za najbolju režiju u Cannesu, a bio je njegov film i turski kandidat za Oscara, no nije ušao u krug nominiranih. Film je to u kojom se Ceylan bavi temama kojima se i poslije vraćao, a to su moral, zločin i njegove posljedice te kako se ljudi s njima nose. Priča tu kreće na seoskoj cesti tijekom kišne noći kada vidimo sredovječnog vozača za volanom dok mu se oči sklapaju. U jednom trenutku će se ispred njegovog auta pojaviti beživotno tijelo, a ubrzo ćemo saznati da je taj pospani vozač bio Servet (Ercan Kesal), političar usred kampanje.
U panici će on već iste noći probuditi svog vozača Eyupa (Yavuz Bingol) i zatražiti da umjesto njega pokupi metak odnosno da se on prijavi policiji da je skrivio nesreću. Zauzvrat mu nudi da će mu srediti kratku zatvorsku kaznu, ali i lijepu novčanu naknadu na što će lojalni vozač pristati na užas svoje obitelji, supruge Hacer (Hatice Aslan) i sina Ismaila (Ahmet Rifat Sungar) koji se opet nije uspio upisati na fakultet. I naravno da se baš ništa tu neće razviti onako kako su planirali, a osim što je to opet sjajno snimljeno i što Ceylan po običaju na fantastičan način prikazuje tu sumornu tursku svakodnevicu, najjači adut "Three Monkeys" su četiri glavna lika.
Tih devet mjeseci koliko će Eyup provesti u zatvoru proći će brzo, a po izlasku će on shvatiti da više ništa nije kao što je bilo. Taj ugovor s đavlom došao je na naplatu, a iako devet mjeseci možda i ne djeluje puno, za odnose u ovoj obitelji bit će i previše jer nemoguće se više vratiti na staro. Pogotovo jer će se Hacer upustiti u vezu Servetom, a za njihovu aferu će saznati i Ismail. Za razliku od kasnijih filmova koje je Ceylan znao razvući do tri sata ili više i bili su oni klasične slowburning kontemplativne psihološke drame, "Three Monkeys" je gotovo pa neonoirovska kombinacija trilera i drame. Sjajan je to, potpuno zaokružen film u kojem Ceylan još jednom pokazuje da sve na kraju dolazi na naplatu, obično i s kamatama.
Primjedbe
Objavi komentar